Na plodnom tlu u Vrbovu Posavskom dva desetljeća kod obitelji Krznar rastu lijeske: "Ove godine očekujemo zdrave plodove i dobar prinos"

Obitelj Krznar iz Vrbova Posavskog, općine Orle, već dva desetljeća uzgaja lijesku. Na čak 18 hektara površine nepregledna stabala lijeski krase ovaj kraj uz rijeku Savu. Damir Krznar, umirovljeni policajac, od svoga je oca naslijedio dva hektara zemlje koju nije želio zapustiti. Od Savjetodavne službe tada je dobio naputak da bi bilo dobro na tom tlu posaditi lijesku.

-Nisam znao što bih sa zemljom, razmišljao sam o prodaji jer se otac više nije mogao baviti fizičkim radom, no ipak sam odlučio posaditi lijesku. To nam je, uz primarne poslove, trebao biti izvor dodatne zarade. Počeci su bili teški, nismo imali prikladni alat, ustajali smo rano kako bi kopali, kosili i održavali naše lješnjake. Kada bi konačno završili s košnjom, mogli smo se vratiti na početak – smije se Damir prisjećajući se početaka uzgoja.

Ipak, tijekom godina se trud isplatio pa je obitelj Krznar odlučila kupiti susjedna polja i povećati broj sadnica.

-Dobivali smo i državne poticaje, polako okrupnjivali zemlju i došli smo do 18  hektara – govori Damir i na pitanja znaju li točan broj sadnica lijeske smije se i odgovara:

-Računajte, ako na jednom hektaru imamo posađeno 500 stabala lijeske, velika je to brojka kada pomnožite s 18. Ipak nam je lakše sada, imamo svu potrebnu mehanizaciju koju smo kupovali tijekom godina. Sin i ja sve sami možemo napraviti, ostane nam čak i vremena za druge obaveze i hobije – ističe Damir koji od prošle godine više nije nositelj OPG-a, naslijedio ga je 26 – godišnji sin Filip koji je informatičku struku i uredski posao odlučio zamijeniti radom u polju.

-Ne mogu sjediti više od tri sata, smije se Filip kojemu je drago što je otac počeo s uzgojem ove kulture.

-Odrastao sam na plantaži, traktor sam počeo voziti s 12 godina, okapao sam male lješnjake i nisam htio ništa novo započinjati kada već imam uhodani posao kod kuće – navodi Filip ponosno pokazujući svoj žuti traktor kojega je sam složio.

Berba lješnjaka počinje za otprilike mjesec dana. Očekuju dobar prinos unatoč vjetru koji je srušio dio ploda i smrdljivim Martinima koji su im napravili dosta veliku štetu na lješnjacima. Prošla je godina bila izrazito loša, stjenice su napale lješnjake, prinos je bio dobar, ali plodovi nisu. Ova bi godina ipak trebala biti bolja, nada se Filip očekujući zdrav plod.

-Prošlogodišnji prinos bio je otprilike tona po hektaru, unatoč ogromnim štetama koje su napravile stjenice – govori Filip.

Na plantaži Krznarovih dominiraju dvije domaće sorte lješnjaka, istarski i rimski. Također, posađene su i talijanske lijeske.

-Lješnjake berem sam s beračem, odmah nakon berbe plodovi idu u stroj koji ih čisti od zemlje, drveća, praznih lješnjaka, ljuske i komušine. Zatim direktno iz stroja idu transporterom u sušaru gdje se suše na 6 posto vlage. Iz sušare idu u boks palete i čekaju lupanje. Prvo kalibriramo sve lješnjake koje smo spremili i onda iz kalibratora idu po potrebi u drobilicu. Ne drobimo ih sve odjednom, nego kako prodajemo tako i drobimo jer je važno da kupci dobiju friške lješnjake – objašnjava Filip proces od branja do skladištenja.

Većinu lješnjaka Krznarovi prodaju na malo, zarada je tako puno bolja jer otkupljivači nude daleko nižu cijenu.

-Ako želite puno novca zaraditi u kratkom vremenu, onda se ovaj posao ne isplati. Međutim, ima svojih prednosti jer radimo u prirodi, a zarada na kraju ipak bude dobra – navodi Filip.

Prve ozbiljne plodove za berbu lijeska daje nakon pet godina ako se pravilno održava. Prve dvije godine male sadnice treba ručno okopavati, a ručno ih treba i orezivati. Potporu dobivaju i od Zagrebačke županije.

-Zagrebačka županija nam je jako pomogla. Gotovo svake godine javljamo se na natječaje. Sufinancirali su nam podizanje novih nasada i kupnju sadnica – ističe Filip.

U poslove oko lješnjaka uključena je cijela obitelj. Obitelj Krznar uz Damira i Filipa čine supruga Karolina, mlađi sin Fran, a pomažu i Damirovi punac i punica oko čišćenja lješnjaka. Svoje lješnjake obitelj Krznar prodaje putem društvenih mreža te na tržnicama i sajmovima u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji.

-Jednom tjedno idemo na Dolac, a većina Velikogoričana nije ni znala da imamo lješnjake – ističe Damir Krznar.

Svoje domaće lješnjake donijeli su na popularnu velikogoričku manifestaciju „Petek na Gorice“ gdje smo ih i mi upoznali. Prodaju čiste lješnjake, ali i pečene. Ovaj orašasti plod ima odličan utjecaj na zdravlje, bogat je zdravim mastima, a koristi se za izradu namaza i ulja. Lješnjaci su traženi za kolače i ostale slastice, ali su i visokokalorični stoga je važno ne pretjerati s unosom.

-Kod nas baka peče odličnu gibanicu od lješnjaka i oraha – priznaju nam otac i sin Krznar.

Mi im želimo dobru berbu, veliki prinos i zdrav plod!

(Proizvedeno u suradnji sa Zagrebačkom županijom)