Nakon što je ispala iz sjedala u ZET – ovoj 268 - ici Josipa iz Okuja je odlučila postati vozačica autobusa: „Šoferski život je zanimljiv, ali me nikada nema doma”

Iako je neobično vidjeti ženu koja vozi kamion, popravlja automobile u automehaničarkoj radioni ili postavlja pločice, u današnje vrijeme nije rijetkost. Naša sugovornica, 29 – godišnja Josipa Bartolić iz Okuja odlučila je voziti autobus.

-Od malena sam htjela biti prometnia policajka, međutim dva dana prije nego što sam se trebala javiti na Policijsku akademiju, imala sam prometnu nesreću u ZET-ovom autobusu 268 kod Velike Mlake – počela je svoju šofersku priču Josipa koja je tada išla u drugi razred srednje škole.

-Vraćala sam se iz škole, sjela u autobus kao i svaki dan kako sam išla i prilikom naglog kočenja ispala sam iz sjedala, zadobila sam teške ozljede, ali i poticaj da naučim voziti autobus – priznaje Josipa.

Iako je u tom trenutku pohađala školu za dizajnera odjeće te na kraju i maturirala, kasnije se prekvalificirala za vozačicu autobusa. Osim što je položila za vozačicu autobusa, Josipa je završila školovanje za instruktoricu vožnje B kategorije.

-Ono što me ne ubije, ojača me, tako sam razmišljala, zavoljela sam volan i odlučila sam biti vozačica autobusa – navodi.

Josipa već šest godina vozi autobus, a četiri godine vozi djecu u Osnovnu školu Eugen Kumičić s Plesa, Cibljanice i Podbrežnice. Iako je u početku bilo raznih komentara što ih upravo ona vozi, djeca su se toliko na nju navikla da su i zabrinuti kada joj promijene liniju vožnje i taj dan dobiju drugog vozača.

-Gdje si bila, zašto nas nisi jučer vozila pitaju me djeca i pobune se jer ih je taj dan kada mene nije bilo, vozio netko drugi – navodi Josipa.

Josipa vozi i goričke navijače na utakmice.

-Lijepo mi je voziti navijače, uvijek su veseli, nikada me ne zaborave počastiti, nakon njih ne trebam ni čistiti autobus, jako su uredni – navodi.

Vozi i drugoligaše, a naše nogometašice je vozila na turnir u Srbiju. Za šoferski život kaže da je zanimljiv, ali ipak nije za ženu.

-Sve je to lijepo kada si mlad i bez obaveza. Autobus je kuća putujuća, nema me nikada doma – dodaje.

Na posao kreće u pola 5 ujutro i tek navečer dođe kući, strogo se pridržava zakona i predviđenog odmora za vozače.

-Za sada ću nastaviti voziti bus, no kasnije možda i promijenim posao – iskrena je Josipa.

Raznih anegdota je bilo otkako vozi autobus. Prvi posao dobila je u Autotransportu Karlovac kao jedina zaposlena vozačica.

-Tamo sam bila na prijevozu vojske, a u mom busu su bili glavni činovnici Domobanske vojarne i vojarne Kamensko koji su glavni u Hrvatskoj za inženjerstvo. Kada su vidjeli tko ih vozi, problijedili su, bila im je katastrofa što ih baš žena vozi. Tjedan dana nismo pričali uopće, pazila sam kako ću zakočiti, kako ću okrenuti bus, stalno sam bila u strahu hoće li se buniti zbog moje vožnje. Na kraju smo postali i obiteljski prijatelji, u kontaktu smo i jedan drugome idemo u posjete – zadovoljno govori Josipa koja priznaje da se tijekom godina susrela s predrasudama, ali sve su bile kratkog vijeka.

U svome je poslu odlučna i pažljiva, a autobus priznaje može parkirati žmirečki na milimetar.

-Za parkirati auto treba mi puno više vremena – smije se ova mlada i pozitivna djevojka koja svojim primjerom pokazuje da takozvane muške poslove mogu vrlo uspješno raditi i žene.

(Foto 1: Renato Glogovčan)