Nevenka je krv darovala 95, a Ivica 101 puta: Svih tih godina motiv je isti - želja da se nekom pomogne

Velika Gorica ponosna je na svoju brojnu obitelj dobrovoljnih darivatelja krvi. Tko su oni? Obični ljudi, prolaznici, poznanici, naši prijatelji, tate, mame, djedovi, bake, tete... Ljudi koji daleko od reflektora javnosti čine dobra djela kojima spašavaju živote i u tišini mijenjaju svijet na bolje. Danas, 25. listopada, je njihov dan, dan u kojima im želimo reći veliko hvala jer svoje su živote posvetili plemenitom cilju. Svečano su im jučer podijeljene i zahvalnice, njima jubilarcima koji s ponosom mogu istaknuti da su višestruki darivatelji dragocjene tekućine koja spašava živote.

Gospođa Nevenka Mihanović iz Kurilovca primila je posebnu zahvalnicu za izvanredan uspjeh te plaketu za 95 puta darovanu krv.

-To me ispunjava velikim ponosom. Inače dobrovoljni darivatelji su samozatajni i skromni ljudi kojima je bitno da spase nečiji život i pomognu kome trebaju. Sretna sam kad znam da sam nekome pomogla - kaže nam gospođa Nevenka.

Krv je krenula darivati kao studentica 1975. godine, na prvoj godini fakulteta. Tog svog "prvog puta" rado se prisjeća.

-Sjećam se, dijelili su karte za koncert Bijelog dugmeta onome tko se odazove i daruje krv pa nas je jako puno išlo, a ja sam nastavila ići i dalje. Nastavila sam jer ništa ne boli, a spasi se ljudski život. Nikada mi to nije bilo problem - priča nam gospođa Nevenka.

Svih ovih godina odbijena je svega dva puta zbog ogrebotine na ruci, a jedini period u kojem nije mogla darivati krv bio je onaj nakon poroda. Njezin svijetli primjer kako pomagati drugima slijedili su i njezini najbliži. Sin i partner, kaže nam krenuli su darivati krv i višestruki su darivatelji. Za sve koji nikako da se odvaže na plemenit čin gospođa Nevenka ima riječi ohrabrenja:

-Moja poruka mladima je da svakako dođu prvi puta dati krv, da to ništa ne boli, izgubite pola sata vremena, a nekome ste spasili život - rekla je.

Na žalost zbog bolesti više ne može biti darivateljica i to joj strašno teško pada no ponosna je na svojih 95 darivanja i na sve one živote koje je tim činom spasila i što, kako kaže, pripada jednoj velikoj obitelji dobrih i samozatajnih humanih ljudi.

Dio te velike obitelji je i gospodin Ivica Kelihar, rođeni Zagrepčanin, a od 1996. naš sugrađanin. Danas ima 56 godina, a ponosno može istaknuti kako je krv darovao čak 101. puta. Ove godine jedan je od trojice velikogoričkih dobitnika Zlatnog znaka priznanja DDK-a i zahvalnice.

Prvi puta krv je darovao u srednjoj školi, davne 1988. godine.

-Došli su iz Crvenog križa, valjda je trebala krv, i tražili su tko će darovati i dosta se nas javilo. To je bio početak. Kasnije sam davao prije vojske, pa u vojsci dva puta. Onda je slijedila pauza od 6 godina, za vrijeme rata, do 1996., a od tada redovito se odazivam akcijama - ispričao nam je gospodin Ivica.

Motiv je uvijek bio isti: želja da pomogne drugima, kaže Ivica, i dodaje kako će to činiti sve dok mu zdravlje bude dozvoljavalo.

-Ispunjava me to, osjećam se bolje kada dam krv - kaže nam.

Također je na darivanje krvi potaknuo svoju djecu, a i drugim mladima danas poručuje da se obavezno odazovu akcijama dobrovoljnog darivanja krvi kad god im se pruži prilika. Prilika za dobro djelo.