Nismo ni svjesni na kakvom bogatstvu ležimo: Veliko „spremište” vode rasprostire se od Medvednice do Vukomeričkih gorica i od Podsuseda do Rugvice

Velika Gorica smjestila se iznad Zagrebačkog vodonosnika pa slobodno možemo reći kako ležimo na blagu, posebice ako se uzmu u obzir posljednje suše koje su pogodile cijeli kontinent. Da bi se lakše shvatilo o kakvom je potencijalu riječ važno je naglasiti kako se ovo veliko „spremište” vode rasprostire od Medvednice do Vukomeričkih gorica i od Podsuseda do Rugvice. Glavni je izvor vode grada Zagreba i Zagrebačke županije, a uz Samoborsko-zaprešićki vodonosnik čini strateške zalihe pitke vode Republike Hrvatske. Dubina pjeskovito-šljunčanog sloja u kojem se nalazi voda kreće se između 20 i 90 metara, a na goričkom području je i najdublji.

Goričko vodocrpilište ima ukupno pet bunara i dva su uvijek u funkciji, jedan vodom opskrbljuje Veliku Goricu, a drugi Zagreb. Ostala tri služe kao pričuva, a koriste se tijekom redovitih remonta crpki. Ukupan volumen vode koja se može izvući iznosi 900 litara u sekundi, od toga Zagreb dobiva 220 litara vode u sekundi, a Velika Gorica do 200 litara. Izdašnost goričkog vodocrpilišta je neupitna zahvaljujući dubini pjeskovito-šljunčanog sloja koji doseže 60 metara, a i dubini cijevi za crpljenje vode koje su spuštene poprilično duboko u zemlju.

- Pokrovni sloj zemlje je četiri do pet metara, a onda imamo šezdeset metara „blaga”. Crpke su postavljene na dubini od 16 do 20 metara. Kad bi razina vode u odnosu na sadašnje sušne prilike pala još par metara, filtar u koji ulazi voda još bi bio pod vodom. Mi još ne osjetimo probleme vezane uz suše jer je crpilište izrazito izdašno – rekao nam je Nikica Visković, rukovoditelj Sektora vodoopskrbe VG Vodoopskrbe.

Vodonosnik u velikoj mjeri, gotovo 70 posto, ovisi o vodi iz rijeke Save, koja podzemnim tokovima kroz šljunkovito tlo filtrira i dolazi do njega. Do većih problema opskrbe pitkom vodom stanovnika Zagreba i Zagrebačke županije ne bi smjelo doći zbog sve češćih sušnih razdoblja koja se pojavljuju u područjima umjerene kontinentalne klime. No, opasnost ipak vreba. Ljudsko djelovanje predstavlja najveću opasnost za „vodeno blago” na kojem bi nam mnogi pozavidjeli. Bilo kakav incident na nekom dijelu vodonosnika ugrozio bi opskrbu pitkom vodom ovog dijela zemlje.

- Mi imamo potencijalne ugroze poput Odlagališta Jakuševec, Ranžirnog kolodvora, poletno-sletnog koridora Zračne luke Zagreb, auto ceste i druge. Naše crpilište je praktički napadnuto sa svih strana. Relativno nedavno smo imali pad zrakoplova Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Debljina tla iznad vodonosnog sloja u Črnkovcu recimo iznosi samo metar do dva pa i poljoprivredna obrada zemlje na tom području može dugoročno stvoriti probleme. Ne mogu isključiti svoju subjektivnost u ovoj stvari, ali sam uvjeren da jako malo cijenimo to što imamo. Vodonosnik je proglašen strateškim rezervama pitke vode Republike Hrvatske. Sve je to dobro pokriveno legislativom, ali nekad je teško sve to sprovesti. Na nama je da borimo i ustrajemo na zaštiti ovog važnog resursa – objasnio je Visković.

Veliku suradnju na ovom području VG Vodoopskrba ostvarila je i s Rudarsko-geološko-naftnim fakultetom, a potpisan je i sporazum o suradnji.

- Oni sustavno već desetljećima prate cijeli vodonosnik i to nam puno znači. Na jednom bunaru izgradili smo i poligon za praćenje tla iznad pješčano-šljunčanog sloja. U oknu su postavljenje sonde za praćenje aktivnosti tla i služe za nastavni proces, a sve dobivene informacije dijele s nama – dodao je naš sugovornik.

Ako se budemo odnosili s potrebnom pažnjom prema ovom važnom resursu u bližoj budućnosti ne bi trebali imati problema s pitkom vodom. Nalazište je toliko bogato vodom da može izdržati povećanje broja korisnika, ali i sve češća sušna razdoblja. Važno je samo upravljati ovim bogatstvom u maniri dobrog vlasnika.