Obiteljska destilerija u Rakitovcu kuha šampionski gin koji se pije i u elitnom restoranu u Švedskoj!

Rakitovec- velikogoričko naselje s nešto više od 550 žitelja, omeđeno poljima, njivama i livadama, prepoznatljivo prvenstveno kao poljoprivredni kraj u kojem je mjesto pod suncem pronašao i Distributivni centar za voće i povrće, iznjedrilo je novi brend koji će glas o ovome mjestašcu pronijeti neslućeno daleko.

Zadnja kuća u odvojku nedaleko mjesne kapelice, na adresi Rakitovec 128, krije genijalnu i unikatnu obiteljsku destileriju koja je tek nedavno izašla na tržište, a već je „skuhala“ i službeno najbolji gin u Hrvatskoj! Pothvat je to iza kojega stoje supružnici Ivan i Paula Gavran, inženjer prometa te politologinja koji su odvažno krenuli u ostvarenje životnog sna prije no što im godine, koje svima nama tako prokleto brzo cure, ispare u nepovrat.

Rakija i razni destilati, otkriva nam Ivan, nekako su mu cijelog života bili u blizini, što kroz prijatelje i poznanike, što kroz rodbinu i roditelje. Uvijek se oko Gavrana pekla rakija, a u zadnjih par godina došli su na ideju da sve to skupa podignu na profesionalniju razinu i pokrenu svoju proizvodnju. Na tom mukotrpnom putu od ideje do realizacije ispriječilo im se stotinu razloga zbog kojih su mogli odustati, no kod Gavrana, predaja nije bila opcija.

-Počeli smo se educirati i obilaziti druge destilerije i tu dobili vjetar u leđa. U svakom novom poslu u koji ulazite odmah vidite samo multinacionalne kompanije, a zapravo je 99 % firmi krenulo iz garaže pa smo odlučili da ćemo i mi. Prošle godine i službeno smo otvorili svoju destileriju i krenuli sa ginom što se pokazalo kao pun pogodak- otkrio nam je Ivan koji nas je dočekao u svojoj destileriji koju je smjestio u 20-ak kvadrata garaže.

Gin je, kako nam dočarava Ivan, jedna vrsta igre. Kada su se upustili u proizvodnju napravili su recept koji su testirali na prijateljima. Nakon prvog stigao je drugi pa treći, sve dok nisu došli do broja 23. Od tuda i naziv „Ravens 23“, odnosno zbog činjenice da je tek taj gin bio gin koji je imao najviše uspjeha u testiranju.

-Slali smo prijateljima bočice po pet komada s brojevima među kojima su bila četiri gina drugih proizvođača i jedan naš. Stavili bismo u bočice tri vrhunska gina i jedan malo jeftiniji te naš gin. Dok naš gin nije počeo pobjeđivati nismo odustajali. To je bio jedan dugotrajan proces- pojasnio nam je Ivan.

Krenuli su zatim u klasičnu birokratsku bitku s administracijom sve dok nisu otvorili obrt i prikupili potrebne dozvole. Izašli su na tržište u listopadu, a već u studenom dobili nagradu za najbolji gin u Hrvatskoj na međunarodnom i zapravo jedinom takvom natjecanju u nas koje organiziraju Agronomski fakultet u Zagrebi i Gospodarski list kao eminentne ustanove po pitanju destilata. Nema kod Gavrana lažne skromnosti pa nam tako priznaju da su bili uvjereni da imaju sjajan proizvod i da bi relativno lako mogli ugrabiti nekakvu medalju, no prvo mjesto i tako visoko priznanje i njih je oborilo s nogu.

Kuhanje i pečenje

U proizvodnji gina naići ćete na nazive i kuhanje i pečenje, no kako nas upućuje Ivan, gin se u biti kuha jer se radi na principu prikupljanja pare.

-Destilat je u biti para koja kuhanjem izlazi van. Proces proizvodnje što se tiče vrhunskog gina nije u osnovnim koracima kompliciran, ali stvar je u detaljima. Imate 4-5 koraka do krajnjeg proizvoda, međutim svim međukoraci u kojima morate imati dobro predznanje i gdje morate paziti na detalje da dobijete dobre omjere, jako su važni- educira nas Ivan o proizvodnji jednog od najpopularnijih pića na svijetu.

Znajući da svaki pravi majstor oprezno čuva svoje tajne nije nam ni na kraju pameti bilo da Ivana upitamo za recept i detalje koji tvore njegov vrhunski gin, no uspjeli smo doznati bez čega je nemoguće proizvesti tako kvalitetno žestoko piće.

-Za gin su najvažnije dvije stvari za početak: bazni alkohol koji mora biti vrhunske kvalitete i sirovine koje se maceriraju u njemu. Proces stvaranja gina radi se u grubo, a stvar je u detaljima. Osnovni proces je da se namače razna sirovina u alkohol s time da jedna od sirovina mora biti takozvana borovnica, klek, smreka, kako se u kojem dijelu zove- pojašnjava nam vlasnik ove male destilerije od kojega smo dobili i kratku lekciju iz povijesti pa smo tako doznali da je sami gin ime dobio prema nizozemskom nazivu borovice.

-To je osnovni sastojak gina, a dalje je sve igranje, stvar recepta i želje što želite dobiti. Kako je gin međunarodno popularan imate raznih vrsta, aroma, mirisa i boja u svijetu. Ja i dan danas čujem neki novi naziv za gin. Ipak, London dry gin kod nas je najpopularniji, a imate i slatkaste i obojene koji su jako popularni kod ženske populacije- priča Ivan.

„Spoj nespojivog“

Kada su kretali u svoju avanturu životu htjeli su napraviti nešto što je kontradiktorno. Reći će nam da je cijela ova priča zapravo stvar kontrasta. Spoj nespojivog. Takvu smo mantru imali i tako smo se i definirali, zašao je u srž Ivan.

-Od same destilerije koja je seoska urbanog štiha pa do samog modernog dizajna i etikete. Spajali smo s jedne strane hrvatske sirovine da se nacionalno opredijelimo, ali smo upotrijebili i svjetske sirovine. Stavljali smo citruse i spajali ih sa đumbirom ili perzijskom ružom što bi se rijetko koji destiler usudio. Imati London dry gin u kojem je perzijska ruža jako je teško. Išli smo spojiti najbolje iz Hrvatske i najbolje iz svijeta i probati dobiti nešto što će nas karakterizirati i pokazalo se kao pun pogodak. Očito smo imali dobru formulu- govori nam Ivan koji se odlučio za Premium proizvodnju koja znači manju godišnju količinu, ali puno veću kvalitetu na temelju koje godišnje napune oko 3000 boca od 0,7 litara.

Bez kompromisa sa sirovinama

Među mnoštvom pravila, regulacija i detalja, kod Gavrana postoji jedno zlatno pravilo koje glasi: „Sa sirovinama nema kompromisa!“ Jasna je to i snažna poruka koja garantira vrhunsku kvalitetu njihovog proizvoda. Također, njihov gin ručno se puni i pakira, ručno se odrađuje i voskanje te stavlja pečat, strpljivo lijepe etikete, odrađuje trostruka destilacija iz jedne bačve u drugu. Svaka boca, s velikim zadovoljstvom naglasit će Ivan, prođe mu 10 puta kroz ruke, a takvu posvećenost ne može zamijeniti niti jedan stroj na planeti usprkos svim čudima tehnologije kojima danas svjedočimo.

-Najvažnija stvar je da nismo radili kompromise sa sirovinama. Nabavljamo ih isključivo iz eko proizvodnje, a njih ne možete nabaviti puno. Primjerice borovicu, koja je osnovni sastojak, imate industrijske koja je poprilično jeftina i možete je nabaviti koliko hoćete. No, nama čovjek borovicu bere ručno u Lici i to se puno više plaća. Tako je i s limunom, narančom, sve je eko proizvodnja, a recimo u naš gin stavljamo i matičnjak koji raste deset metara od kuće, kao i lavandu, kadulju… Svakako bih naglasio i to da u proizvodnji našeg gina ne koristimo gradsku vodu već je crpimo iz našeg bunara, što sigurno utječe na finalni proizvod- ponosno nam kaže Ivan dok pritom naglašava i jako veliku ulogu svoje supruge jer bez njihovog zajedništva ne bi bilo ni današnjih rezultata.

-Zajedno guramo jedno drugo, taj posao dotiče sve sfere našeg života i u velikoj je koliziji s privatnim životom. Imamo dvoje djece, sve je to izazov, a ponajviše vrijeme kojeg uvijek manjka. Radimo tko što stigne, iako ona mene zove gazdom i kaže da je ona tu samo ispomoć- priča nam kroz smiješak Ivan.

Od Rakitovca do Švedske

Vrijedni Gavrani svoj gin danas nude u više vrhunskih vinoteka u Hrvatskoj poput Svijeta vina, Vintese, vinoteke Bornstein na Kaptolu koja je najstarija vinoteka u našoj zemlji, a „Ravens 23“ gin lako možete pronaći i u Vrutku te drugim web shop-ovima.

Ujedno maksimalno pokušavaju pokriti Veliku Goricu kao domicilno tržište, pa su se tako već udomaćili u lokalnim kafićima i restoranima diljem grada, a izbili su i na police zagrebačkih lokala orijentiranih na klijentelu koja strastveno obožava pića poput gin-tonica. Ipak, pronio se glas o ginu iz Rakitovca daleko put sjevera, sve do Skandinavije, točnije Švedske, gdje se preko velikogoričkih poznanstava našao i u ponudi jednog elitnog gradskog restorana koji ga toči svojoj probranoj klijenteli. Za prvu godinu na tržištu koja se često puta vodi onom premisom „ma samo da budemo na nuli“ ovi rezultati Gavrana više su nego fantastični!

'Ostvarite svoje snove!'

Ne brinite, neće ova familija stati na tome. U planu je rast i širenje, bilo da presele svoju malu destileriju iz garaže ili je nadograde uz kuću, napredak je uz ovakvu predanost i marljivost neminovan. Uče u hodu, ispravljaju greške u hodu i sasvim dobro „praše“ tim putem, a imaju i poruku za sve one neodlučne u kojima tinja želja za pokretanjem vlastitog posla.

-Primijetio sam da dosta ljudi ima snove, a ne ostvare ih. Mi smo odlučili da ne želimo biti dio te većine. Naučio sam da ništa nikada nije onako veliki bauk kao što izgleda. Moram pohvaliti gospodina Miljenka Brigljevića koji mi je pomogao kada sam se dvoumio da otvaram ili ne. Rekao mi je „nemoj se bojati, otvori i probaj“. Nemaš ti tu što izgubiti.“ Procedure od legalizacije i proizvodnje užasno su zahtjevne. Silne zakone i pravilnike mi smo danima čitali, a na kraju smo nazvali i saznali da praksa u biti nema veze s onime što piše na papiru. Toga je nas bilo strah. Kazni i mogućnosti da ti fali jedan papir. I mislim da je to najveći strah malih obrtnika i firmi. No važno je pobijediti taj strah i ne odustati. Budite uporni i sve će vam se vratiti- zaključio je svoju priču za ovaj put Ivan Gavran.