Od folklora do međunarodnog školskog projekta

Protekli tjedan u Osnovnoj školi Vukovina bio je posebniji od ostalih. Posebnim su ga učinili učenici iz dvojezične škole Mihovil Naković iz mađarskog Koljnofa koji su se priključili vukovinskim osnovnoškolcima na nastavi.

Nastava se odvijala u OŠ Vukovina te Područnim školama Rakitovec, Mraclin i u Buševcu gdje je u petak, 23. ožujka održan i javni sat hrvatskog jezika na kojem su učenici učili o životinjama i opisivali ih na hrvatskom kako bi pokazali svoje znanje, a nisu izostali ni igrokazi i pjesme koje su naučili.

U svladavanju nastave na hrvatskom jeziku pomagale su im učiteljice Silvija Kolarek Ježić i Sanja Mutka, koje su se prvi put s mađarskim učenicima susrele početkom ožujka prilikom boravka u Koljnofu.

-Bile smo u Mađarskoj prije tri tjedna, tamo smo upoznale djecu i radile s njima, bilo je super zanimljivo i to je jedan sasvim novi svijet. Ovdje kod nas prvi dan im je bio super zanimljiv, a kao i sva djeca zanimanje je popustilo kad je na red došlo učenje hrvatske gramatike. Konstantno je među djecom bilo ispitivanje "Kako se kod vas kaže nogomet? Lopta?" i slično, pa dok se oni sporazumiju i djeca k'o djeca brzo su se skompala-ispričala nam je učiteljica Silvija Kolarek Ježek. Pozitivne dojmove dijeli i njena kolegica.

-Bilo je to jako dobro i lijepo iskustvo, nismo znale što nas čeka ali smo se oduševile gostoprimstvom, ljudima, djecom, napravili su sve da se osjećamo kao kod kuće-dodala je učiteljica Sanja Mutka.

Posjetili Gradsku knjižnicu, vatrogasce, Zagreb...

Mali Mađari tijekom boravka u Turopolju imali su ispunjen tjedan, osim što su pohađali nastavu u matičnoj školi, te područnim školama, ostatak dana bio je rezerviran i za obilaske Gradske knjižnice Velika Gorica, Javne vatrogasne postrojbe te obilazak Zagreba.

-U projektu sam od njegovog početka jer je suradnja prvo krenula s Područnom školom Buševec, a kasnije se proširila na matičnu školu. Kada su 2012. godine otvorili školu hrvatskog jezika bila sam prva tamo i bilo je to bogato iskustvo. Ove godine je došlo čak 15-ero djece iz Mađarske čiji roditelji nisu Hrvati, no zainteresirani su za hrvatski jezik i to je ono što je fascinantno. Ona djeca koja u obitelji imaju barem jednog člana porijeklom iz Hrvatske jako dobro razumiju hrvatski i napredak se svake godine vidi-rekla je Dunja Katulić, učiteljica iz PŠ Buševec.

Prijateljstvo s Mađarima počelo je kroz folklor OSS-a Buševec prije četrdesetak godina, a suradnja je postala službena prije 24 godine za vrijeme Franje Pajrića iz Koljnofa te ravnatelja Krešimira Matašina iz Vukovine. Matašin koji je također pratio javni sat u PŠ Buševec tom je prilikom izrazio želju da se nagodinu okupe svi sudionici ovog projekta od začetka do danas kako bi obilježili 25 godina suradnje. Dobru praksu nastavio je i novi ravnatelj OŠ Vukovina istaknuvši kako su djeca iz Koljnofa ovdje motiviranija za učenje hrvatskog.

-Drago nam je da suradnja ide i dalje i da na neki način svaki put kad djeca odu znaju nešto više hrvatskog jezika, ono što i sami kažu, ovdje su motiviraniji govoriti hrvatskim, pa im lakše ide. Po reakcijama ravanteljice i učiteljica i s obzirom na to da djeca brzo uče drago nam je da imaju priliku doživjeti sve ovo, jedno novo iskustvo i nešto što će im u njihovoj školi pomoći kod polaganja ispita hrvatskog jezika-kazao je ravnatelj OŠ Vukovina Damir Bedić.

Čuvari neprocjenjivog blaga

Javni sat pratili su izmeđuostalog drugi učitelji iz OŠ Vukovina, v.d. pročelnik za predškolski odgoj i obrazovanje Neven Topolnjak, predsjednica hrvatske uprave u Koljnofu Ingrid Klemenčić te Ágnes Sárközi, ravnateljica škole Mihovil Naković iz Koljnofa.

- Hvala Bogu da smo našli ovakve suradnike koji nas podržavate, hrabrite u svladavanju materinjeg jezika i omogućujete našim četvrtim razredima da budu svake godine ovdje na tjedan dana. Ne samo da se obogaćujemo znanjem hrvatskog sve više nego i se obogaćujemo da naša i vaša djeca budu tolerantnija, otvorenija, i da svi postajemo bolji ljudi jer u svijetu su tendencije sve lošije, ljudska linija nestaje, tehnika se obožava, ali mi smo čuvari neprocjenjivog ljudskog blaga-poručila je ravnateljica Ágnes Sárközi prije nego što su je turopoljski kolege zajedno s djecom ispratili iz Buševca. Iskustvo koje obogaćuje učitelje i učenike ostaje svima, a suradnja se i dogodine nastavlja.