"Petek na Gorice" na dobrom, starom sajmištu: "Svega ima, povoljnije je, ali malo toga se zapravo proda"

Uz „Petek na Gorice” - manifestaciju staru tek nešto više od godine dana, jutros smo odlučili posjetiti onaj pravi - „Petek” - na dobrom, starom sajmištu.

Od igle do lokomotive oduvijek se moglo naći u petak na sajmištu u Velikoj Gorici, pa tako i danas, na hladan jesenski dan. Prodavači su ovdje sa svojom robom. Ima svega od hrane do tekstila, alata, raznog pribora, udica, žarulja, baterija, upaljača, košara, metli... Sve što vam je potrebno možete naći na našem sajmištu.

Po domaće orahe uputila se gospođa Katica.

- Došla sam vidjeti pošto su orasi, evo po 7 eura su. Malo su skuplji nego u trgovinama, ali izgledaju ljepše i kvalitetniji su. Dođem ovdje često kad trebam krumpira, u proljeće po flance jer imam svoj vrt. Kupim alatku neku, metlu kad mi treba – rekla nam je.

Građani dolaze ciljano

Bračni par iz Kuča na sajmište ide jednom godišnje. No gospođa Alica svog je supruga danas nagovorila da se ovdje upute po jednostavnu torbu koja joj treba. Izbor je veći, kaže, a cijene povoljnije.

-Suprug me htio odvesti u trgovinu negdje, ali ja kažem „idemo na plac” jer znam da ovdje ima običnih torbi za „štrapac” i našla sam za 18 eura, odličnu. Zadovoljna sam.

Usput su pronašli i tople čarape, krumpir i domaće suhomesnate proizvode. Iako na sajmište ne idu često, danas odande odlaze zadovoljni.

-Domaću kobasicu u dućanu plaćamo 13,5 eura po kili, a ovdje 12 eura. Ipak se vidi razlika. I čovjek garantira, kaže da je tu svaki petak pa ako nešto ne valja da dođemo – rekli su nam gospodin Branko i gospođa Alica.

Građane sajmište privlači i zato što ondje mogu pronaći i nešto što drugdje ne mogu. Gospođa Dubravka i njezin suprug jutros su se iz Kravarskog uputili po sataru za meso koju su prethodno naručili od gospodina koji je sam izrađuje.

-Došli smo po sataru za odojak. To smo naručili, čovjek nam je napravio i došli smo kupiti. Možda ima i u trgovinama, ali nije toliko kvalitetno kao po narudžbi. A i jeftinije je nego u trgovini – rekla nam je gospođa Dubravka.

Prodavači se euru prilagodili, no bore se za opstanak

Alat sam proizvodi i gospodin Zvonimir, umirovljeni optičar iz Zagreba. Već tri godine petkom dolazi na sajmište u Veliku Goricu, a posluje i po drugim sajmovima.

-Alat je rađen od kvalitetnog materijala, imam jako puno vrtnog alata, starog alata, radioničkog – kaže nam gospodin Zvonimir.

No bez obzira na široku ponudu, i nešto povoljnije cijene nego u trgovačkim centrima, na sajmištu jutros nije bila gužva kao nekada. Tome su zasigurno pridonijeli magla i niske temperature, ali zaključak prodavača je kako su došla neka lošija vremena. Posebice s uvođenjem eura.

- Sve vam je ostalo isto, relacije u cijeni su ostale iste, ali kupovna moć je malo manja. Ljudi se cjenkaju. Mi nudimo realnu cijenu, a ljudi još više žele spustiti. Slabo se prodaje. Ljudi koji žive od toga ne znam kako će moći krpati kraj s krajem -dodao je gospodin Zvonimir.

- Euru smo se prilagodili, ali nije to to. Velika je inflacija i ne možeš opstat. Ne mogu biti zadovoljan kad nije dobro – rekao nam je gospodin koji također već desetak godina na sajmištu prodaje tekstil.

Dobar dio prodavača nije želio pred fotoaparat niti davati izjave, no ispričali su nam kako se od uvođenja eura od ovog posla sve teže živi. Cijene, kažu, moraju povisiti jer inače ništa ne bi zaradili. Ono što je nekad bilo 10 kuna, danas košta 2 eura, a s obzirom na to da istu stvarčicu ljudi mogu nabaviti za istu cijenu u nekoj trgovini, kupci se radije odlučuju za tu varijantu.

Antikviteti, knjige i nekolicina rabljenih stvarčica ipak je ostala na istoj cjenovnoj razini jer to, kaže nam jedan gospodin, malo ljudi kupuje. Knjige nam je nudio za 50 centi, kao i križaljke, a za elegantan svijećnjak tražit će ipak 2 eura.

Teško je posebno poljoprivrednicima koje je "pregazio" uvoz robe u trgovačke lance. Iz Virovitice svaki petak u Goricu putuje gospodin Predrag:

-Hvaliti se neću jer ne ide nikako. Borimo se za život. Dovozimo, proizvodimo, nudimo eko-proizvodnju, trudimo se i sve, ali toliko je iz vana dovezeno nekontrolirane proizvodnje, jeftinije, a mi smo ograničeni i proizvodimo manje.

Priznaje gospodin Predrag da u poljoprivredi nikad nije bilo lako, no teže je danas nego nekad prodati gotovi proizvod.

Na licima velike većine prodavača na našem sajmištu mogli smo iščitati neizvjesnost i nezadovoljstvo, a najbolji zaključak izvući ćemo iz rečenice gospodina koji je do Gorice sa svojim drvenim proizvodima potegnuo čak iz Varaždina. Ne želeći komentirati današnji „Petek na Gorice” samo je kratko dobacio da današnjom zaradom neće uspjeti pokriti niti svoj putni trošak.