Posljednji pozdrav velečasnom Tenšeku: "Bio je jednostavan i sve svoje talente nesebično je dijelio sa župljanima"
Zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski predvodio je u utorak 12. studenoga, sprovodnu misu i obrede za preminulog svećenika vlč. Stjepana Tenšeka, u župnoj crkvi Uzvišenja Svetoga Križa u Svetom Križu Začretju.
U zajedništvu sa stotinjak svećenika i u nazočnosti članova obitelji, rodbine, prijatelja i mnogobrojnih vjernika, biskup Gorski je u homiliji naglasio da nakon nedavnog susreta s vlč. Tenšekom „nije niti slutio iznenadni gubitak brata svećenika koji je volio svoj poziv i sve ljude oko sebe“.
Poručio je da se službu svećenika u župi, evanđelje, propovijedanje, sakramente i slavljenje otajstva može razumjeti samo pod perspektivom vječnosti „jer bi u suprotnom oni bili samo pusti obred bez ikakvog značenja za nas i za naše spasenje“.
„Naš brat svećenik Tenšek pričestio se Tijelom i Krvi Kristovom, hranom koja nam je izvor vječnoga života i spasenja i tako se je okrijepljen otajstvom života i ljubavi preselio u vječnost. Djelovao je na devet župa Zagrebačke nadbiskupije te je stekao različita iskustva koja su mu pomogla da bude čovjek, svećenik koji će duhovno obogatiti zajednicu kojoj je poslan da bude navjestitelj Božje Riječi“, istaknuo je mons. Gorski.
Na kraju misnoga slavlja izrazio je sućut uime zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše i kardinala Josipa Bozanića svim ožalošćenim župljanima i bližnjima vlč. Tenšeka.
Prije ophoda prema groblju, od tijela vlč. Tenšeka sjećanjima i zahvalama oprostio se, uime generacije, vlč. Dragutin Šengula. Prisjetio se dolaska u sjemenište koji im je protekao u povezanosti jedni s drugima, a koje se nastavilo i tijekom svećeničkog služenja. „Posebno su nam bili dragi odlasci s ocima isusovcima u Savski Nart, gdje smo kao djeca sa sela pomagali u poljoprivrednim poslovima da bi se mi sjemeništarci prehranili. Nakon dolaska u Bogosloviju na osobit način Štef je gajio osobitu ljubav prema glazbi i pjesmi te smo proputovali puno toga promovirajući crkvenu glazbu ali duhovno zvanje kao poziv. U svome svećeničkom pozivu puno toga smo organizirali na našim župama, a posebno ističem hodočašća na kojima se uz pjesmu, druženje naš Štef isticao humorom, smiješkom i lijepom riječju za svakog čovjeka s kojim se susreo“, rekao je.
Uime župljana Župe sv. Martina u Ščitarjevu, oproštaj je izrekla Svjetlana Matić, koja je istaknula jednostavnost svećenika. „Dragi Bog našem župniku dao je mnogobrojne talente koje on nije sebično zakopao već ih dijelio sa svojim župljanima gradeći duhovno i materijalno sve ono za što se ukazala potreba u župnoj zajednici. U našu župu došao je kada je bio najpotrebniji, gdje se svima nama nesebično darovao, hrabrio nas i obnavljao naše sakralne objekte“, podsjetila je te posebno istaknula Tenšekov rad s mladima.
(izvor: IKA)