S Bogom i čovjekom u ljubavi, prijateljstvu i miru
Dragi čitatelji, hvaljen Isus i Marija,
Evo nas u predvečerju svetkovine Božića, blagdana crkve u kojem slavimo spomen na Spasiteljevo rođenje, rođenje Isusa Krista, našeg Otkupitelja. To je dar Božje ljubavi kojeg je još na početku povjesnice obećao čovjeku. Cijeli Stari zavjet zapravo je bio jedan advenat, iščekivanje, molitva "Bože, pomozi", "Smiluj nam se", "Daj nam Mesiju"... Bilo je tu i ljudskih slabosti, krivih poimanja, čak je i apostolski zbor očekivao da će Mesija biti jedna intelektualna, ekonomska, vojna snaga koja će ih osloboditi od ovozemaljskih neprijatelja i dati im slobodu, a onda se rađa Isus koji potpuno drugačije gleda na to što je to sloboda, što je to mir, što je to istina; to je istina o Istini i ono što On govori je jedina Istina, i slijedi to čudo, Bog postaje čovjekom. Ono što je nekada u proročanstvu naviješteno "Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut mu ime Emanuel- Bog s nama". I On postaje pravi Bog i pravi čovjek u Betlehemskoj štalici. Bog u sebedarju, ljubavi postaje čovjekom meni i tebi sličan, sličan svima nama, osim u grijehu.
On zna što je i suza, što je radost, i rad i žulj; sve je to Njemu svojstveno, ali je u Njemu bila božanska ljubav, koju nije mogao slomiti nikakav prijezir, krivi sud, križ ili bol niti smrt na Golgoti gdje je u krvi otkupio sve nas. Početak te ovozemaljske ljubavi je upravo betlehemska štalica, i tu radost za ljudski rod i naše otkupljenje slavimo kao spomen, ali to je ujedno i poziv da se taj Božić dogodi u srcu mojem, tvojem, srcu svakom od nas.
Kao što je Ivan Krstitelj rekao: poravnajmo staze života. Što je hrapavo, neka se izgladi, što je nedostojno života čovjeka pred Bogom, neka nestane i neka čovjek stane na put Božji, put potpunog predanja Bogu, poput Marije. I ona je imala svoje nedoumice, i čitali smo u došašću riječi Evanđelja kada je anđeo Gabrijel nazove "Milosti puna", a ona stade i razmišlja kakav je to pozdrav. Tu je uslijedio taj veliki uslik "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi". To je Božić! Bog koji dolazi u moje i tvoje srce, da budemo spremni, u zvanju kojeg živimo, u poslanju kojeg nam je Bog providio, otvoriti srce, savjest i dušu Bogu. I uz to, da budemo spremni reći: "Bože, neka bude volja tvoja!" koliko god bilo teško, koliko god oslabljeni bili, koliko god prijezira doživjeli u svom zvanju ili radu, osobnosti, da želimo služiti Bogu.
Svima želim sretan Božić, da se dogodi to čudo Božje ljubavi u našim srcima, svakom čitatelju ovog dragog glasila, svakom članu dragog turopoljskog puka, a u novoj 2018. godini želim obilje Božjeg blagoslova, radostan život, ali neka bude taj život i izvor radosti, da budemo s Bogom i čovjekom u ljubavi, radosti, prijateljstvu i miru. Amen
vlč. Đuro Sabolek