Sa sirom, špinatom, borovnicom, pa čak i s tartufima! Ivanini štrukli grade gastro identitet Turopolja

Kao malu djevojčicu tata bi je ogrnuo najdražom dekicom i u ranim jutarnjim satima nosio u pekaru. Spavala bi tamo u košari za kruh, dok su njeni roditelji vrijedno radili. Mirisi friškog kruha i peciva urezali su joj se duboko u sjećanja, a jutra koja je od malih nogu provodila u toj obiteljskoj pekarnici odredila su da i sama odabere taj životni put. Pekarnica je i danas, nakon mnogo godina, na istom mjestu, u Buševcu, a ona, danas njezina vlasnica, proširila je proizvodnju i ponudila nešto autohtono, domaće, turopoljsko, ukusno! Nakon što smo ih i sami probali sa sigurnošću možemo reći da najbolje štrukle u Velikoj Gorici, ali i puno šire, radi Buševčanka Ivana Belošević.

Kad se spomenu štrukli većina uvijek prvo pomisli na tradicionalne zagorske štrukle, ukusne, klasične sa sirom, pečene. No kako se oni u našim krajevima spremaju, kakvih sve vrsta ima i što ih razlikuje od zagorskih, zna najbolje Turopoljka Ivana Belošević, vlasnica pekarskog obra „Cipov“ iz Buševca koja ih priprema već dugi niz godina.

-Zagorje je poznato po štruklima, no mi Turopoljci smo naučeni da ih kuhamo, dok ih oni isključivo peku. Po tome je ta razlika u načinu pripreme. Stavi ih se u kipuću vodu, i kad voda ponovo krene ključati oko šest minuta se kuhaju. Nakon toga se ocijede, i mogu se servirati s maslacem, ili mi Turopoljci imamo trop –predstavlja nam turopoljske štrukle naša sugovornica.

Turopoljski štrukli „cipov“ by Ivana stranica je na društvenim mrežama koju je Ivana nedavno pokrenula kako bi svoje proizvode, autohtone turopoljske štrukle, lakše i brže plasirala na tržište. Štrukle je počela raditi od 2006.godine kad su ih, na inicijativu pokojnog oca, u obiteljskoj pekarnici počeli proizvoditi.

- Naša je pekarnica opskrbljivala škole našeg područja pecivima. Kuharica iz Vukovine jednom je rekla tati da sutra ne treba ništa jer imaju štrukle. Tata je tada došao na ideju da bismo ih i mi mogli sami napraviti. Tako je to krenulo. Odnijeli smo kuharicama na probu i naravno da su bile oduševljene-priča Ivana i dodaje:

- Nismo nikad imali potrebe štrukle posebno reklamirati. Uvijek smo imali dosta posla, i glas o nama i našim štruklima prenosio se „s ruke na ruku“, ljudi probaju štrukle pa ih preporučuju dalje. Međutim od kad je covid situacija, napravila sam na društvenim mrežama stranice i tako je prodaja krenula nabolje.

Štrukli s voćem i tartufima

Ivana je ponudu i proizvodnju štrukli podigla na višu razinu i prepoznatljivost. Od štrukli je stvorila brend koji svakodnevno razvija i inovativnim idejama za izradu i promociju ove poznate slastice doprinosi razvoju identiteta turističke gastro ponude turopoljskog kraja.

Tako je uz obične štrukle sa sirom došla na ideju da ih napravi u drugačijim varijantama, te u slatkim okusima. Siru je najprije dodala špinat, pa voće, a na posljetku i poznati turopoljski tartuf koji je prepoznala i Turistička zajednica Zagrebačke županije.

-Krenula sam klasično sa sirom, no svi traže neki novi okus, a i sama sam razmišljala da li bi bilo dobro dodati kakvu novinu. Pa sam najprije dodala špinat, a onda su ljudi krenuli tražiti i slatke verzije pa sam napravila štrukle s višnjom i marelicom, nedavno sam i borovnicu uvela i prije nekih šest, sedam mjeseci, od kad postoji internet stranica, u suradnji s Turističkom zajednicom Zagrebačke županije, koja ima promociju crnog turopoljskog tartufa, napravila sam štrukle s tartufima. To je baš moj autohtoni proizvod-objašnjava Ivana.

Reakcije kupaca i ljubitelja štrukli su pozitivne. Svi uživaju u Ivaninim slasticama, bilo da se radi o klasičnima sa sirom ili pak slatkim voćnim verzijama, kao i štruklima s tartufima.

-Ljudi su rekli sve pozitivno, nema negativnih komentara. Neki čak i kažu da to nisu štrukli jer su voćni, ali vremena se mijenjaju i treba se prilagođavati tržištu. Naravno da su pravi klasični štrukli sa sirom, ali ljudi traže i ovo pa zašto ne. Tko je god probao svi su oduševljeni i nisam još niti jednu kritiku dobila. Poanta i je da kvaliteta ne smije padati nego ići na veći nivo-kaže nam Ivana.

Višestruka pobjednica Buševačke štruklijade

Da se doista radi o prefinim domaćim štruklima svjedoče i Ivanine pobjede na najvećoj manifestaciji turopoljskog kraja – Buševačkoj štruklijadi. Četiri godine zaredom Ivana Belošević pobijedila je u ovom natjecanju povodom kojeg u jednom danu pripremi do čak 3 000 komada štrukli, ne samo za žiri, nego i za goste. Žiri štrukle isprobava " na slijepo", a Ivanini uvijek ispadnu najbolji.

Tajna najfinijih štrukli u Turopolju je, kaže nam, u tijestu, kvalitetnim namirnicama i jedinstvenom receptu:

-Recept za štrukle: glatko brašno, jaja, malo ulja, mrvicu octa, sol i voda. Tako smo ih mi uvijek radili. A tajna je u tijestu, mora biti dobro izrađeno i žilavo, ne smije se raspadati.

Na žalost, u vremenima u kojima se nalazimo, nestalo je događanja poput Štruklijade, a Ivana priznaje da joj fale, jer upravo se kroz njih njegovala tradicija i gradio identitet ovog našeg kraja. Zbog toga se danas sve prilagođava online tržištu, pa je tako i sama svoje štrukle počela nuditi preko stranica na društvenim mrežama. Ljudi joj se javljaju sa svih strana i naručuju njezine štrukle, koje im i dostavlja. Surađuje s brojnim restoranima s područja Zagrebačke županije i grada Zagreba, s vinarima vinorodne Plešivice, Sv. Ivan Zeline i drugih. Posla ima, kaže, a to je i veseli, jer navikla je na rad rukama što i najviše voli.

-Od malena sam u tome, tip sam koji voli raditi taj fizički posao, nisam tip za sjedenje u uredu, ne bih to mogla raditi. Volim taj „muving“ i da se vidi da sam nešto svojim rukama napravila-kaže Ivana.

Danas sve radi ručno osim razvlačenja tijesta što čini stroj naziva laminator koji ga stanji na potrebnu debljinu, no Ivana i to mora „doraditi“. Pri većim narudžbama pomaže joj njezina kuma Melita.

-Nije teško, danas imam kumu Melitu koja mi pomaže kad imam veće narudžbe, napravile smo danas 2 230 komada. Krenule od 6 ujutro i za 4 sata smo ih napravile 2 000. Sve se radi ručno osim tijesta koje se razvlači na laminatoru, stroju koji radi na principu valjka koje stanji tijesto na 2 milimetra, pa ga je razvlačim na 2 metra i filam, valjam, još s rukama dorađujem kako bi bilo savršeno –kaže Ivana.

Želja je otvoriti restoran s tradicionalnom turopoljskom kuhinjom

Želja joj je da jednog dana otvori vlastiti restoran koji bi, osim štrukli, koji mogu biti i predjelo, glavno jelo ili desert, nudio i druga tradicionalna jela turopoljskog kraja. Njih, hvala Bogu, ima mnogo, no Ivana smatra da se na njihovoj promociji i prepoznatljivosti u široj javnosti nedovoljno radi.

-Bitno je promovirati naša domaća jela. Imam posljednje vrijeme osjećaj da se gubi identitet tog našeg podneblja, kao da se zapustilo to sve što imamo za pokazati i istaknuti. Smatram da su sve stvari koje su vezane uz hranu bitne za istaknuti jer kad god negdje putuješ u neku zemlju uvijek ideš probati tradicionalnu hranu. Ja sam tip koji isto uspomene veže uz hranu. Na žalost ta situacija s koronom je sve stopirala, no postoji mogućnost da naše specijalitete kao što su turopoljski beli žganci, trganci, štrukli, kotlovina turopoljska, gulaš i još mnogo jela koja imamo, više prezentiramo-kaže Ivana i dodaje:

-Osobno bih voljela otvoriti restoran gdje bi se ta naša domaća jela pripremala. To bi bilo nešto za dušu. Obožavam kuhati, raditi s rukama. Gorici to fali, da ima baš autohtona kuća, čardak i u sklopu toga da ljudi mogu probati i slana i slatka jela našeg turopoljskog kraja.

Ivana se u životu dosad vodila motom „Acta – non verba“ – „Djela – ne riječi“ pa i tim putem planira nastaviti. Radišnost i upornost vrline su koje kod sebe ističe, a pozitivna energija kojom zrači i ukusna jela koja priprema jamče joj uspjeh u ovom poslu kojim se odlučila baviti. Jedno ipak najviše ističe, a to je želja da tradicija ovog kraja, bilo ona vezana uz hranu, kulturu ili običaje ne zamre, već da se ulože napori kako bi se ona očuvala za generacije koje dolaze.