Sveta Lucija već je četri stoljeća zaštitnica Turopolja. Evo i zašto.

Ivan Rožić u Povijesti Plemenite općine turopoljske (2020.) kroz temu o nebeskim zaštitnicima, a detaljnije obrazlažuću turopoljska stradavanja g. 1592., pojašnjava zašto je Sveta Lucija zaštitnica našega kraja.

Sve do kraja 16. stoljeća sv. Juraj bio je zaštitnik Plemenite općine turo­poljske. Tog se dana održavalo veliko spravišče (izbor turopoljskog župana), a na turopoljskoj zastavi kao i na banderi (zastavi) Turopoljskog banderija nalazio se lik sv. Jurja. Tome su bila prilagođena i sučijska spravišča (izbor sudaca u turopoljskim selima) koja su se održavala uz blagdan sv. Matije, po starom kalendaru 24. veljače. A onda se moralo nešto dogoditi da su se Turopoljci obratili sv. Luciji. Agneza Szabo piše u članku Sv. Lucija i sv. Juraj, da su Turopoljci obnovili početkom 17. stoljeća grad Lukavec te da je 1612. godine u njemu izgrađena kapelica s posvećenim oltarom i kipom sv. Lucije. Od godine 1612. i to na dan sv. Lucije održava se izbor turopoljskog župana na velikom spravišču.

Što se to u međuvremenu dogodilo i zašto je sv. Juraj izgubio povjerenje plemenitih Turopoljaca?

Odgovor treba potražiti u 1592. godini, godini najvećeg stradavanja Turo­poljaca u njihovoj povijesti. Turski vojskovođa Hasan-paša Predojević tri puta je navedene godine polazeći iz svoje utvrde Petrinje pustošio po Turopolju. Prvi put krajem srpnja, drugi put krajem rujna i treći put krajem studenoga 1592. godine. Svaki put palio je i pljačkao turopoljska sela i odvodio ljude u ropstvo. Spaljeno je bilo četrdeset sela, dva trgovišta, kao roblje odvedeno je na tisuće Turopoljaca, odvezeno je tisuću kola žita, nebrojena stoka, a za njima su ostali uništeni usjevi i vinogradi. Turci su na kolima vozili kao trofeje na kolce nataknute glave Turopoljaca radi zastrašivanja preostalog malobrojnog stanovništva.

Polovicom studenog 1592. godine Hasan-paši su se u pljačkaškom pohodu pridružili pakračko-cernički, požeški i zvornički sandžakbegovi. U ropstvo je odvedeno još 2000 Turopoljaca.

Dok su još Turci palili i pljačkali po Turopolju odjednom su u prosincu 1592. godine počele jake kiše, a onda je pred samu sv. Luciju pao nezapamćeno visok snijeg i zaustavio nepripremljene Turke u daljnjem napredovanju. Bio je to spas za Turopoljce. Turska je vojska bila primorana povući se najprije u Petrinju jer je pritisnula velika hladnoća od koje se u šatorima nisu mogli obraniti. Zapovjednici utvrde Sisak pisali su na Sv. Luciju (13. prosinca 1592. godine) markgrofu Karlu da „iz tvrđe Petrinje nitko ne izlazi niti u nju ulazi. Ne vidi se drugo nego silan snijeg“.

Sljedeće 1593. godine u slavnoj bitci kod Siska turska vojska je pobjeđena. Bitkom kod Siska i pobjedom nad Hasan-pašom završilo je najteže razdoblje u povijesti Turopolja. Nikad poslije u povijesti nisu ovi krajevi pretrpjeli takva razaranja i pustošenja. Turski prodori u Turopolje i njihova zlodjela duboko su se usjekla u kolektivno pamćenje Turopoljaca. Skoro je cijelo jedno stoljeće trebalo da se Turopolje oporavi. Prvi popis plemića u Turopolju nakon 1592. godine napravljen je 1600. godine i na tom popisu nema zabilježenog nikoga u Buševcu, Lazima i Mraclinu. Radi se o selima Donjeg Turopolja koja su bila prva na udaru Turaka.

U znak zahvale čudu sv. Luciji koja je jakim snježnim padalinama protjerala Turke Turopoljci su se zavjetovali na vjernost i uzeli je za svoju zaštitnicu. Na njezin se blagdan održava do današnjeg dana veliko spravišče Plemenite općine turopoljske. No, Turopoljci se nisu odrekli sv. Jurja. Kao zaštitnik vitezova, konjanika i vojnika ostao je i nadalje na vojnoj zastavi Turopoljskog banderija kao njegov zaštitnik.

Laszowski je o zapisao u svojoj knjizi: "Kad je u prošlom stoljeću 1893. godine pod vodstvom zagrebačkog arhitekta Hermana Bollea temeljito obnovljena sadašnja velikogorička župna crkva Navještenja Blažene Djevice Marije, na njezino pročelje stavljen je kip sv. Lucije, a ispod njega grb Plemenite općine turopoljske, koja je bila glavni investitor izvedenih radova".