Uzgoj božićnih drvaca u okolici Pokupskog traje već pola stoljeća: Običnu smreku zamijenila je nordijska jela

Tradicija uzgoja božićnih drvaca u okolici Pokupskog duga je već pola stoljeća. Tu tradiciju njeguje i obitelj Kaurić, njihov djed je počeo uzgajati božićna drvca prije 40 godina, a obiteljski posao nastavili su i njegovi unuci koji drvca sade na površini od tri hektara u Pokupskom i Velikoj Gorici.

-Kao studenti smo krenuli prodavati drvca, pa smo s godinama i promijenili proizvodnju, prije se drvce posadilo i čekalo da naraste. Sadili smo samo obične smreke, no potražnja se s godinama mijenjala pa sada na 90 posto naših nasada rastu nordijske jele koje imaju puno bolje karakteristike za božićno drvce. Imaju prekrasne tamno zelene iglice koje ne bodu, a mogu i duže stajati u toplom prostoru – ističe Stjepan Kaurić.

A da prekrasna jela dođe do doma i postane prekrasno okićeno božićno drvce treba proći od 7 do čak 10 godina.

-Kupujemo sadnice stare četiri godine koje dosegnu visinu od oko 25 centimetara. Svako proljeće posadimo oko 1500 sadnica na razmaku od metar i 20 cm. Važno je kositi travu između sadnica kako im trava ne bi uništila oblik i iscrpila sve nutrijente. Nakon košnje slijedi ručno orezivanje svake sadnice. Šišamo grane sa škaricama kako bi drvca bila što gušća i kako bi rasla u piramidu.

Srebrna smreka podložna je napadima nametnika, dok je nordijska jela vrlo otporno drvo.

-Pomoć protiv nametnika imamo od bubamara koje nam pomažu u njihovom rješavanju, pesticide ne koristimo, sve uspijemo riješiti ekološkim putem – objašnjava Kaurić i dodaje da koriste za prihranu drvca najkvalitetnija umjetna gnojiva kako bi dobila sve nutrijente kojih u našim krajevima nema – poručuje Kaurić.

Unatoč činjenici da drvce raste i do 10 godina te da uzgajivači svih godina orezuju, prihranjuju i kose nasade, omjer uloženog i dobivenog je zadovoljavajući. Sve ovisi o stanju na tržištu i ponudi, objašnjava Kaurić.

-Ove godine drvaca nama na tržištu previše i cijena je u redu. Bilo je godina kada je na tržištu bilo i previše drvaca, cijena pada pa mnogi uzgajivači odustanu od proizvodnje.

Sječa božićnih drvaca u Hrvatskoj počinje početkom ili sredinom prosinca.

-Sječa drvaca je izuzetno zahtjevan i fizički težak posao. Radimo po kiši, magli, borovi su teški jer su puni vode i nije baš jednostavno kako ljudi misle. Važno je napomenuti da mi drvca uzgajamo u rasadniku, ne siječemo ih po šumama Turopoljskog luga jer tamo nordijska jela ni ne raste. Božićna drvca su kultura posebno pogodna za okoliš jer za svako posječeno, posadi se dva do tri nova drvca kako bi se održala proizvodnja. Zbog održavanja i višegodišnjeg ciklusa proizvodnje nasadi su stalni i pružaju miran dom mnogim malim pticama, podzemnim životinjama, fazanima, zečevima i drugim manjim životinjama – poručuje Stjepan Kaurić.

Domaća drvca su svježija i dugotrajnija od uvoznih čija sječa počinje puno ranije. Uvozna drvca već izgube dio vlage dok dođu u prodaju.

-Nemaju svi mogućnosti kupiti drvce direktno od proizvođača, na području Turopolja imamo sreću jer je puno uzgajivača, dok je primjerice na moru teže kupiti domaće drvce – ističe Kaurić.

Nordijsku jelu najčešće građani kupuju rezanu, no ako se odlučite za drvce u tegli kojeg planirate posaditi u dvorištu, ono treba biti puno manje. Cijena drvca, ovisno o veličini, iznosi od 35 do 80 eura za jelu od tri metra. Kupci najviše traže jelu veličine između 2 i 2 i pol metra.

-Živo božićno drvce je ekološki prihvatljivo, ona se nakon upotrebe skupljaju i kompostiraju za obnovu tla u vrtovima i parkovima. Mnogi misle da su umjetna drvca ekološki prihvatljiva, međutim nisu jer zagađuju okoliš. Prosječni vijek umjetnog božićnog drvca je šest godina, nakon toga završi u smeću, ne reciklira se jer ima previše različitih materijala u sebi – navodi Kaurić.

Prirodna jelka u domu stvori prekrasan božićni ugođaj, a ako već niste svoje savršeno drvce možete pronaći na poznatoj lokaciji u Velikoj Gorici, u Sisačkoj 34, prije benzinske postaje EuroPetrol.

(Proizvedeno u suradnji sa Zagrebačkom županijom)