Velikogoričanin Karlo Vlahović među svjetskom go elitom: "Igrao sam uz bok velikih majstora"

Prije gotovo devet godina sve je počelo jednim oglednim satom u Osnovnoj školi Eugena Kumičića nakon što je učiteljica prepoznala potencijal i usmjerila ga u igru. Danas je Karlo Vlahović, 18-godišnji učenik velikogoričke Ekonomske škole i hrvatski reprezentativac, jedan od mladih igrača koji nose budućnost hrvatskog goa. Nedavno je u Južnoj Koreji, na 46. Svjetskom amaterskom Go prvenstvu, među 52 natjecatelja osvojio odlično 17. mjesto.

Za njega je to veliki rezultat, no Karlo o gou ne govori kao o nečemu što mu je postalo opsesija. Upravo suprotno – i dalje ga doživljava kao hobi, zabavu i priliku za druženje. Možda upravo zato i nakon gotovo devet godina nije izgubio interes za igru. Bio je to i povod da se upoznamo s ovim mladim sugrađaninom i saznamo više o toj drevnoj igri.

-Sjećam se da je učiteljica na tjelesnom rekla da postoji neka igra koja bi mi se sigurno svidjela i tako sam krenuo na to. Gotovo devet godina se bavim goom - prisjeća se Karlo svojih početaka igre.

Igra stara pet tisuća godina

Go je misaona igra koju se često uspoređuje sa šahom, no njezina je povijest još mnogo starija. Nastala je u Kini prije otprilike pet tisuća godina i smatra se najstarijom misaonom igrom koja se i danas igra.

U Aziji je go puno više od hobija. Ondje je dio kulture, igraju ga djeca već u osnovnoj školi, a postoje i profesionalne lige i posebne škole za one koji se žele potpuno posvetiti profesionalnom igranju.

-U Aziji već svaki osnovnoškolac zna pravila igre. Nakon 15. godine mogu odlučiti žele li ići u go školu i posvetiti se tome profesionalno i maksimalno ili krenuti u nekom drugom smjeru. To je dio njihove kulture i oni to razvijaju - objašnjava Karlo.

Na ploči nema mjesta za brzopletost

Go se igra jedan na jedan, na velikoj drvenoj ploči koja ima 361 sjecište. Igrači na nju naizmjenično postavljaju crne i bijele kamenčiće, a cilj je osvojiti što više teritorija.

-Go se igra na drvenoj ploči, crni i bijeli kamenčići stavljaju se na sjecišta. Svaki igrač zauzima teritorij i kada partija završi, računa se koliko je tko osvojio - objašnjava Karlo.

Za razliku od šaha, u gou se ne koriste figure različitih vrijednosti. Svi kamenčići imaju jednaku vrijednost, a strategija i sposobnost predviđanja poteza ključne su za ishod partije.

-Kamenčića je praktički beskonačno, ali u kutijici ih je 180. Kaže se da, ako su se u partiji iskoristili svi kamenčići, partija nije bila dobra - kroz smijeh objašnjava Karlo.

U gou, dodaje, postoji i zanimljiva posebnost kod početne prednosti. Bijeli uvijek igra drugi pa na kraju dobiva dodatnih šest i pol bodova kako bi se izjednačila početna pozicija.

I upravo ta kombinacija strategije, strpljenja i dugoročnog razmišljanja ono je što ga i dalje privlači.

U Hrvatskoj je situacija ipak nešto drugačija. Aktivnih igrača ima oko stotinu, no zajednica se posljednjih godina širi, posebno među djecom i mladima.

Go je u Hrvatsku stigao još za vrijeme Austro-Ugarske, brodom u Pulu, a u Veliku Goricu došao je zahvaljujući radu entuzijasta koji su igru počeli predstavljati učenicima u školama.

-Moj učitelj Mladen Smud počeo je po školama držati radionice i nakon desetak generacija došao sam i ja. Danas je go u Hrvatskoj razvijeniji nego što je ikada bio - kaže Karlo.

Pokrenut je i postupak kako bi Hrvatski go savez postao dio Hrvatskog olimpijskog odbora, a u domaćoj zajednici očekuju pozitivan ishod.

Koliko je velik Karlov rezultat iz Južne Koreje, najbolje govori podatak da je na prvenstvo stigao kao 30. igrač na početnoj tablici. Nakon prva dva dana imao je tri poraza i jednu pobjedu.

Umjesto da razmišlja o tome koliko će napredovati na ljestvici, odlučio je promijeniti pristup.

-Rekao sam si da ću igrati za sebe, da neću previše razmišljati o rezultatu. I onda sam zaredao četiri pobjede - prisjeća se Karlo koji je na kraju završio na visokom 17. mjestu.

-Bio je to veliki uspjeh. Igrao sam uz bok velikih majstora goa. Bio je tamo i prvak Europe do 18 godina iz Njemačke i završio je ispod mene. Kada se pogleda tablica, to izgleda jako zanimljivo.

Posebnost cijelog natjecanja bila je i činjenica da je Karlo bio jedan od najmlađih sudionika. Većina igrača bila je znatno starija.

No, osim rezultata, za njega je posebno iskustvo bilo to što je prvi put na tako veliko natjecanje otputovao sam.

-Nisam znao nikoga, nitko nije išao iz Hrvatske ni iz zemalja u regiji. Prvi put sam išao sam na turnir i to baš u daleku Koreju.

A vremena za odmor prije puta gotovo da nije ni bilo. Nakon maturalnog putovanja u Barcelonu otišao je na Go kamp u Zaostrog, a odmah potom sjeo na avion za Južnu Koreju.

Go mu je donio prijatelje iz cijelog svijeta

Karlo je ove godine odigrao više od deset turnira izvan Hrvatske. Bio je u Rumunjskoj, tri puta u Beču, Sloveniji, Turskoj i Južnoj Koreji.

-Moram reći da sam zbog goa upoznao velik broj ljudi iz cijelog svijeta. S vremenom sam naučio jako dobro engleski jezik i to mi je puno pomoglo, posebno kada putujem i kada se moram sam snaći.

Upravo je zajednica jedna od posebnosti ove igre. U Hrvatskoj je mala, ali vrlo povezana, a sve više mladih uključuje se kroz školske radionice i natjecanja.

Karlo je dio mlade hrvatske reprezentacije koju čini osam igrača – pet ih nastupa, a tri su zamjene. Među njima je i 15-godišnji Jakov Sičić iz Velike Gorice, kojeg Karlo vidi kao jednu od mladih nada hrvatskog goa.

-Bio je sa mnom na natjecanju u Turskoj na Europskom prvenstvu. Jako je dobar i velika je mlada nada. U Velikoj Gorici ima dosta djece koja igraju, ponovno se rade radionice i zajednica se proširuje – ističe Karlo.

Rezultat mu je važan, ali poraz više nije problem

Iako iza sebe već ima ozbiljne rezultate, Karlo kaže da mu pobjede nikada nisu bile jedini cilj.

-Go mi je prvenstveno hobi. Idem redovito u teretanu, a trenirao sam hrvanje i nogomet – dodaje.

Poraz više ne doživljava kao nešto tragično.

-Rezultati mi nisu previše važni. Naravno da mi je drago kada ostvarim dobar rezultat, ali ne žalim ako izgubim jer znam da sam se trudio. Mogu prihvatiti poraz lakše sada nego prije.

Upravo mu je takav pristup pomogao i u Koreji, kada je nakon lošeg početka uspio nanizati četiri pobjede.

Pred njim je fakultet, ali i novi turniri

Uz go, sport je još jedna velika Karlova ljubav. Zbog toga već zna što želi nakon srednje škole.

-S obzirom na to da volim sport, plan mi je upisati Kineziološki fakultet.

Svjestan je da će uz fakultet morati bolje rasporediti vrijeme. Go, sport, škola i organizacija turnira već sada mu zauzimaju velik dio dana.

-Ove godine ću se potruditi više jer me iduće čekaju upisi na fakultet. Morat ću malo smanjiti hobije jer ne stignem sve – iskren je Karlo.

Ipak, go će ostati dio njegova života. Ne samo kao igraču, nego i kao organizatoru turnira. Karlo već nekoliko godina organizira veliki međunarodni turnir u Velikoj Gorici koji se održava sredinom prosinca, u vrijeme kada se obilježava Dan Grada. Na prošlom izdanju sudjelovalo je oko 80 igrača iz 18 zemalja.

-Svi su rekli da im je to jedan od najdražih turnira u Europi. I ove godine smo odlučili organizirati turnir pa mi dosta vremena oduzima i sama organizacija. Prvi turnir organizirao sam kada sam imao 14 godina - ponosno govori.

Iza svega stoji i obitelj koja mu, kaže, pomaže puno.

-Imam dva mlađa brata. Tata i mama pomažu najviše što mogu. Osim financijskih izdataka, dosta mi pomažu i organizacijski - ističe Karlo.

Od jednog školskog oglednog sata do putovanja u zemlje u kojima se go igra na profesionalnoj razini, Karlo je u manje od devet godina napravio veliki put. A nakon 17. mjesta na svijetu, čini se da za ovog mladog Velikogoričana go tek otvara nova poglavlja.

Uz ovakve mlade ljude, kao što je Karlo, naš grad i naša zemlja zaista imaju svijetlu budućnost.