Velikogorička priča o Iliji Jurić: “ Sadnice su mi strast, uživam u istraživanju i novitetima koje mogu napraviti svojim rukama”

Poljoprivrednici postaju pravi junaci današnjice, prilagođavajući se promjenjivim okolnostima i pronalazeći načine kako obogatiti naše živote. Njihove priče odražavaju svakodnevne borbe, ali i radosti dok se kreću prema svjetlijoj budućnosti.

Jednog takvog junaka pronašla sam u našem gradu. Ilija Jurić – najbolji mladi poljoprivrednik 2022. godine, kada je dobio i Nagradu Grada Velike Gorice.

Upoznajte mladog čovjeka čija energija i široki osmijeh na prvu privlače pažnju, a njegova smirenost i promišljeni pristup životu čine ga osobom s kojom je lako razgovarati. Rado se otvorio i podijelio svoju priču, možda ona nekoga potakne da krene njegovim stopama, umjesto da sreću traži izvan Lijepe Naše.

Nasmijao se zvonko na glas - Više me ljudi pita za neki poljoprivredni savjet nego prije…tu i tamo me još netko prepozna i to je sve. Brend je postao prepoznatljiv, što u konačnici i jest cilj promocije i nagrada.

Mlađim generacijama trebaju junaci poput Vas, koji mijenjaju percepciju poljoprivrede, pokazujući što sve ona može značiti i čemu se sve može stremiti. Koji je bio onaj „aha-trenutak” koji je za Vas bio presudan da krenete tim putem? Vi ste prvenstveno po obrazovanju tehničar medicinske radiologije, što nikako ne ide ruku pod ruku s ovim što radite danas.

- Cijelo vrijeme mog školovanja bio sam uključen u planiranje, nabavu i upoznat sam sa svim procesima OPG-a kojeg su vodili moji roditelji. Pomagao sam im, istina da mi to nije uvijek bilo najdraže, ali sam im zahvalan na tom odgoju i navikama koje su mi usadili od malena. Sjećam se jednom prilikom nam je tata donio lubenice za prodaju. Napisao nam je koliko imaju kila i mi smo djeca uz igru taj dan prodavali te lubenice. Poanta je bila dobiti osjećaj novca. Ne znam je li to tata radio svjesno ili ne, ali dobro je napravio. Osjetio sam od malih nogu što je rad i koja je prava vrijednost novca.

- S vremenom sam spoznao da puno više uživam u radu sa zemljom i sadnicama nego u bolnici. Stažirao sam u Institutu za tumore - prilično stresan i izuzetno odgovoran posao. Nemoguće je bilo dulje vrijeme raditi dva posla koja su tako zahtjevna i sama po sebi. Otkrio sam da su mi sadnice strast, da uživam u istraživanju i novitetima koje mogu napraviti svojim rukama. Kao OPG smo vrlo brzo bili prepoznati po tome da svake godine imamo nešto novo.

Često su nam znali dolaziti kupci s pitanjem - “što imate ove godine novoga u ponudi?“ - Imamo neobične sadnice paradajza, rabarbare, nove mente… S vremenom su se i očekivale novosti od nas. Posebno veselje mi pričinjava istraživanje novog bilja i novih aroma. U početku, te svoje novosti nisam prodavao. Uzgajao sam ih samo za sebe.

- Neko vrijeme sam bio rastrgan između dva posla i dvije posve različite karijere, jako dobro svjestan da moram što prije donijeti odluku. Roditelji su već i stariji, preuzeti posao od njih, proširiti ga sa svojim idejama i vizijom, ili pak ostati na ovom sigurnom poslu, u bijeloj kuti s redovitim mjesečnim primanjima? Nisam dugo razmišljao. Odlučio sam se za zemlju. Može se reći da kod mene ide sve težim putem. Volim da je tako jer onda imam osjećaj da se trud isplatio. Uvijek biram teži put do uspjeha.

- Ustajem između 5 i 6. Uz kavu rješavam standardne administrativne poslove kojih sat-dva, pa pišem račune i odgovaram na mailove. Ako nemam neke dostave, idem na zemlju. Kada je sezona sadnica, u 6 sati sam već na zemlji. Paralelno radim sa svim svojim radnicima - od jutra do kasno navečer. Ljeti radimo do 12 i povlačimo se u hlad jer je prevruće za bilo kakve radove.

- Ako si uložio u ventilaciju i zalijevanje, onda nemaš problema, ali protiv tuče i takvih vremenskih nepogoda ne možemo se boriti niti zaštititi. Prošle godine nam je potukla sav urod. Za sve drugo nađemo rješenje, samo treba raditi i raditi. Ja sanjam posao, sanjam što sve još trebam učiniti… Redovito se probudim s tri do četiri nove ideje.

Smije se i nastavlja - Ne znam, ali sam imao mnogo biljaka već zasađenih prije nego sam uopće donio odluku da ću se baviti samo time. Čak mi je i palo na pamet pitanje bi li se time uopće moglo nešto zaraditi? U čovjekovoj glavi odmah počinju sumnje i strahovi. Misli poput “kome to treba?” ili “kako bih ja to nudio? Ne znam nikoga kome bi to mogao prezentirati…pa ne mogu samo tako nekome pokucati na vrata i reći – evo ja sam tu…” i sto takvih i sličnih pitanja i potpitanja. Komunikacija je pretežno uvijek prepreka ljudima kod kretanja u neki posao ili neki odnos. Najbolji sam savjet dobio od svoje prijateljice, koja mi je rekla da ne filozofiram previše nego da samo krenem. Ostalo će se otvoriti samo po sebi, samo je potrebno napraviti prvi korak. Sam sam sebe bodrio i hrabrio, govorio si „možeš ti to“.

- U početku sam morao definirati čime se želim baviti. Odmah sam donio odluku da će to biti micro-greens i jestivo cvijeće. To ću staviti pod jedan brend, a sadnice i ostalo pod drugi. Nisam naravno imao niti ime brenda, niti kakve cijene mogu staviti, nemam ambalažu…jednom riječju – nemam ništa. No, imam volju i proizvode. Tako sam „samo krenuo”. Nisam dozvolio da me gluposti sprečavaju u ostvarenju mog sna. Kakvi strahovi, kakve sumnje? Moja volja i želja su ipak bile jače od svega toga. Uostalom, što mi se najgore može desiti? Da mi netko kaže da to ne valja ili da mu je skupo? Ništa od čega se umire na licu mjesta... - smijemo se oboje.

Gledam kako mu se lice mijenja i sjaji dok priča o svojoj ljubavi i strasti. Kada vidite da netko živi svoje snove, možete biti sretni što imate priliku biti dio te čarolije koja izbija iz svakog njegovog atoma. Pozitivna i vesela energija se preljeva na sve okolo.

Nastavlja: - Prisjetio sam se da me netko pitao imam li mentu, da mu treba za ekipu iz Dežman bara u Zagrebu. Ohrabrio sam se te sam odlučio prezentirati svoje proizvode, čisto da vidim kako funkcioniram u takvim situacijama, kada izlazim iz zone komfora. Donio sam 8 vrsta menti svih aroma koje sam imao - jabuke, jagode, banane, obične, pepermint, čokolade…raznoraznog cvijeća. Lijepo sam se obukao, htio sam ostaviti dobar dojam i pokazati se u najboljem svijetlu. Vrlo brzo sam shvatio da je dobro odrađena prezentacija više od pola posla. I tako sam izvadio u Dežman baru svoje pakete. Sve je prštalo od mirisa i boja. Troje gostiju (koje ne znam) s oduševljenjem su popratili moju prezentaciju. Čak su mi i sami od sebe dali neke kontakte ljudi za koje su znali da im trebaju moji proizvodi. Sutra su telefoni počeli zvoniti kao ludi. Zvali su me sa svih strana. Preko noći se proširio glas i postao sam tražen. Skroz sam se ohrabrio. Određivao sam prezentacije po restoranima, bio sam sve bolji i zadovoljniji sam sa sobom. Te prezentacije me jako vesele jer dobijem odmah povratnu informaciju od klijenta i odmah znam na čemu dalje moram raditi na sebi. Pripremam se s posebnom pažnjom za svaku prezentaciju posebno. Sada su mi već restorani najbolji kao PR i brending, no nije to više neka zarada. Također radimo s Konzumom, Šparom, Metroom, a najdraža mi je suradnja s KBC-om Zagreb jer moja hrana ide za onkološke pacijente - ljude koji ne mogu sve jesti. Micro-greens su nutritivno bolji jer su jači, dok su volumenski puno manji.

- Naše sjemenje dolazi iz cijelog svijeta. Sve ima originalne certifikate kvalitete i ništa ne kupujemo na crno ni neprovjereno. Nemamo oznaku BIO jer nisam fan takve proizvodnje. Mi koristimo ekološka sredstva zato što su dobra, radi prevencije te da ne dođe do bolesti. Naši proizvodi prolaze velike provjere kvalitete da bi mogli biti plasirani u velikim trgovačkim lancima poput Konzuma, Špara ili Metroa. Tu se rade analize, provjere na visokom nivou. To je u konačnici odlično jer u obzir dolaze samo najbolji proizvodi. Predložio bih da se svi ti novci koji se ulažu u eko proizvodnju ulože u analize na tjednoj bazi, da svi mi koji nosimo robu na tržnicu imamo tu potvrdu da su namirnice provjerene.

BIO proizvodi su sve popularniji jer se radi o ekološkom pristupu koji podrazumijeva uzgoj bez kemikalija. To rezultira zdravijim plodovima i ukusnijim namirnicama - Ilijina proizvodnja stoji uz bok tim visokim standardima. Njegova odluka da koristi ekološka sredstva i rigorozne analize kvalitete osigurava da Tukan Greens ne samo da ispunjava, već premašuje očekivanja potrošača, kada je riječ o sigurnosti i nutritivnoj vrijednosti. Njegova filozofija, usmjerena na prirodu i zdravlje, čini njegovu ponudu izuzetno vrijednom na tržištu. Takvi projekti poput Tukan Greensa zaslužuju svu podršku koju mogu dobiti za svoj rad jer oni postavljanju zvijezdu na karti uspješnosti, koja služi kao putokaz svima koji dolaze iza njih.

- Svake godine postavljam realne ciljeve. Već imam ideje za proizvode koje ću izbacivati u sljedeće 2-3 godine!” - otkriva sa strašću u glasu.

Istražujući nove biljne vrste i šireći ponudu, želi da njegov brend Tukan Greens postane sinonimom za kvalitetu i inovativnost.

- U radu s raznim partnerima, poput restorana i trgovina, uvijek težim podizanju standarda i stvaranju dijaloga o važnosti svježe i lokalno uzgajane hrane. S velikom većinom svojih partnera imam odličnu suradnju i često zajednički planiramo proizvodnju. Oni predlažu, ja realiziram. Nedavno su mi tražili mikro-koprivu. Nisam to nikada sadio, ali sam nabavio sjeme i već radimo na njoj. Bitno je stalno ići naprijed i pomicati svoje granice.

Kolika je to žrtva svjestan je i on sam - od ranog ustajanja, do kasnog lijeganja, bez obzira na godišnje doba; od istraživanja, pa do realizacije i prodaje - sve radi sam. Edukacija i stalan rad na sebi i svom poslu uzima i pokoji danak.

- Ponosan sam na svoju obitelj koja me uvijek podupire, kaže iskreno. Iako zbog posla često propuštam one najljepše trenutke odrastanja svog djeteta, nadoknađujem to kvalitetnim vremenom koje provodim sa svojom mladom obitelji. Pri tome se oslanjam i na podršku svojih roditelja jer je njihovo iskustvo neizmjerno bogatstvo. U ovom poslu moraš biti pet u jedan, moraš biti agro-menadžer da bi uspio u svom poslu. Iako imam ljude koji rade sa mnom, najveća odgovornost je na meni. Ne žalim se, samo želim uputiti i druge u to da nije nemoguće. Iza svakog uspjeha, ne samo moga, stoji rad i samo rad.

- Ponosni su uspjehom kao i svi roditelji. Iako su me probali odgovoriti od moje odluke da izaberem poljoprivredu ispred medicine. To me nije obeshrabrilo, dapače, znao sam što hoću, imao sam viziju iako sam znao da neće biti lako.

Otkrila sam da je i veliki navijač Inter Milana i da putuje s navijačkim klubom iz Zagreba na Interova gostovanja i utakmice. To mu je ispušni ventil - nogometne utakmice i plesni podij, kojeg posjećuje sve manje. Sam sebi postavlja zanimljive izazove – izlazak iz zone komfora i „nikada nisam“ – pa si tako zna pustiti muziku koju nikada ne sluša, samo da proširi vidike i nauči nešto novo. Isproba često neku novu namirnicu koju do sada nije. Kako naglašava, bitno se u svemu tome dobro zabaviti i kvalitetno ispuniti slobodno vrijeme.

Strastveno voli svoj grad i ne bi ga mijenjao ni za jedan drugi.

"Želim poručiti mladima koji razmišljaju o povratku u svoju zemlju da ne trebaju zaboraviti kolike mogućnosti i ovdje postoje. Vidim mnoge koji se neprestano preispituju, ali smatram da se vrijedi boriti za svoje snove i investirati u svoj dom. Domaća proizvodnja i priroda mogu pružiti nevjerojatne prilike, samo je potrebna hrabrost i volja krenuti naprijed.

Ilija Jurić predstavlja ono najbolje što poljoprivreda može biti. Njegova priča s Tukan Greens dokaz je da se uz trud i dobru volju mogu postići velike stvari. Umjesto da se povuče ili odabere lakši put, odlučio je ulagati u svoje snove i odabrati bilje koje će obogatiti naše tanjure. Daje inspiraciju svima koji razmišljaju o povratku ili novim počecima. S ljudima poput njega vidimo svijetlu budućnost za našu domaću proizvodnju.