Velikogorička priča o Ivani Kindl: Popularna pjevačica obožava život u našem gradu u koji je doselila prije 16 godina

O Ivani Kindl napisano je na stotine članaka i reportaža. Lica koja redovito godinama viđamo na televizijskim ekranima i čiji glas slušamo na radiju postanu nam nekako bliska, čini nam se da ih poznamo cijeli život. Autorica ovog teksta nije do sada upoznala Ivanu, samo virtualno, ali je na poziv da bude gošča Velikogoričkih priča odgovorila je brzim i velikim DA.

Ivana je Velikogoričanka po mjestu stanovanja i u naš je grad doselila 2008. godine i kako sama kaže, obožava ga. Najviše su je osvojili ljudi svojom pristupačnošću, ljubaznošću i tu se zaista osjeća kao doma.

Rođena je Slavonka iz Požege i od malih nogu je pjevušila. Počela je učiti svirati harmoniku, no vrlo brzo je odustala od muzičke škole, jer se nikako nije mogla povezati s tim instrumentom. Njezin glazbeni ukus je bio već u mladim danima drugačiji.

Kao 15-godišnjakinji život joj se promijenio kada je otkrila Mariah Carey i njezinu pjesmu „Without you“. To je bila prijelomna točka u njezinom mladom životu. Kada je shvatila da tu pjesmu pjeva kao svoju i da joj visoke lage nisu nikakav problem, možemo slobodno reći – zvijezda je rođena. Pjevala je na super poznatom Turbo limaču, nastupala je na Talent showu. I tu je sve krenulo. Vrlo brzo je krenula u profesionalne vode, skupljajući iskustva po raznim gažama u Požegi i okolici. Već je kao vrlo mlada shvatila da su muzika i pjevanje njezin život. To što nema formalno glazbeno obrazovanje ne sprječava ju da sklada svoje pjesme. Vrlo su brzo njen glas i talent prepoznati te je prihvaćena među glazbenim kritičarima i fanovima. Kao krunu svega na svojim policama u stanu čuva 3 Porina: 2010. za najbolji album duhovne glazbe, 2011. za najbolju žensku vokalnu izvedbu hit pjesme „Utjeha“, te 2023. za najbolju žensku vokalnu izvedbu pjesme „Netko me čuva“.

-U Zagreb sam došla s 20 godina puna snova i velikih planova. Kako nisam imala menadžera u početku, morala sam se sama brinuti o svemu: pronalaziti gaže, osmišljavati svoj vizualni identitet, make up, garderobu… Moram se osvrnuti na to da u to mlado vrijeme nisam baš prštala samopouzdanjem i trebalo je dosta truda i rada na sebi da dođem do faze u kojoj bez problema pjevam pred većom skupinom ljudi, a po prirodi sam bila sramežljiva i nesigurna. Sve sam morala sama i sada kada na to gledam iz ove perspektive, dobro je da je bilo tako, vrlo brzo sam sazrela i odrasla i postala apsolutno samostalna, što mi je bio prvi cilj, da me roditelji više ne financiraju. Ovaj moj „posao“, ako ga možemo tako zvati, nesiguran je i nema nikakve garancije za uspjeh, tako je moje osamostaljenje od roditelja meni najdraži uspjeh. S vremenom je i to dalo dodatan vjetar u leđa mom samopouzdanju. U ovoj branši nema nikakve garancije - priča nam Ivana i dodaje:

-Nekada nije dovoljno imati samo dobru pjesmu, ako nemaš sredstava za promociju i dobar spot. Današnja su vremena drugačija od onih kada sam ja počinjala muzičku karijeru, sve je odmah dostupno na novim glazbenim platformama, pa pjesme puno brže dolaze do slušatelja, sve je u petoj brzini. Lovim korak s novim vremenima najbolje što mogu i trudim se oko sebe imati mladu ekipu, kao npr. sada, radim s Erikom, mladim pjevačem koji se pojavio na Dori pred dvije godine, odličan je i producent, kliknuli smo i započeli suradnju. Pripremamo nove materijale i jako se veselim tome.

Koliko Porin utječe na status pjevača i Ima li onu težinu kakvu je imao na počecima, kada je i naša hrvatska glazba, bila puno kvalitetnija i bogatija nego danas? - pitali smo Ivanu.

-U to je vrijeme još naša hrvatska pop scena bila zaista kvalitetna i jaka te je puno novih izvođača započinjalo u to moje vrijeme, a sada smo svi veterani - odgovara nam korz smijeh i nastavlja:

-Ne pitajte me gdje su prošle sve te godine, ne znam. Glazbeni ukus publike se očito promijenio, i protiv toga se možemo boriti jedino kvalitetnim pjesmama. Da li nešto posebno Porin utječe na dodatni angažman? Pa i ne baš. Par dana nakon što dobijem nagradu, malo sam više euforična, jer ipak je to nagrada struke, gdje glasuje stručno biračko tijelo, za umjetnički i produkcijski standard. Tako da je to nama izvođačima jako draga nagrada. No, za par dana ta euforija splasne i sve se nastavlja kao što je bilo i do tada.

S obzirom na to da pjeva i priprema se u svom stanu, pitali smo je što na to kažu susjedi.

-Hahaha pazim da pjevam u normalno vrijeme i da nikome ne smetam. Ali do sada se nitko nije žalio zbog vježbanja glasnica. Imam fenomenalne susjede, s nekima sam postala baš prijateljica te bez njih ne bih mogla ni zamisliti život u svojoj zgradi. To je taj velikogorički duh o kojemu sam pričala na početku - kaže nam Ivana.

Pitanje koje ju je malo zacrvenjelo i zbunilo bilo je naše pitanje o izgledu, odnosno kako uspijeva održati liniju i izgledati mladoliko, kao djevojčica.

-Ne znam baš dobro primati komplimente, dosta sam kritična prema sebi. Ne vježbam ništa, ovo je na meni sve prirodno, naslijedila sam odličnu genetiku, da se ne debljam, iako bi mi dobro došao koji kilogram - rekla nam je uz smijeh i dodala:

-Volim voziti bicikl, no i to mi je sve teže s obzirom na slabu infrastrukturu za bicikliste i to me zaista ljuti. Predlažem našem gradu da nam napravi dobre biciklističke staze za kretanje po Gorici i okolici.

Genetika je utjecala i na njezin životni poziv jer i Ivanin djed je bio muzičar.

-Djed je bio muzičar, svirao je kontrabas. On je baš bio šmeker i šminker. Ne samo da je bio muzičar nego je bio i slikar. Imamo dosta umjetničkih duša u obitelji. I brat se bavi glazbom, naravno da je pronašao svoj smjer i apsolutno ga podržavam i ponosna sam na njega - rekla nam je Ivana.

A "bratom" u glazbenim vodama naziva Jacquesa Houdeka s kojim je ostvarila dugogodišnju suradnju.

-Dragi Jacques…i dalje smo jako povezani, iako on više ne živi ovdje, nego u Samoboru. Sanjali smo iste snove o uspjehu. Blizak mi je kao brat. Sedam godina punili smo Sax klub u Zagrebu i na svakom nastupu tražila se karta više. Svirali smo r'n'b i soul hitove zaista na vrhunski način, pomicali smo vlastite granice i pri tome se odlično zabavljali. Svjesni smo bili da to neće trajati zauvijek, ali tih 7 godina je zaista bilo predivno. Hvala mu na tom lijepom vremenu - kaže Ivana.

U privatnom životu Ivana voli životinje, pogotovo mačke te ih je nekoliko spasila i na području Gorice. Uslijed spašavanja skakala je i u bodljikavo grmlje.

-Pravi sam mačkoljubac i sada ih imam tri. Sjećam se prvog spašavanja na jezeru Čiče, kada sam zbog ozlijeđenog mačića skočila u bodljikavi grm, nisam ni bila svjesna da su mi sve ruke i noge krvave, s time da me i on još izgrebao koliko je mogao od straha. Nažalost, ni uz veterinarsku pomoć nismo ga mogli spasiti, no ja ga dobro pamtim. Hranim mačke u kvartu, u svakoj torbi imam vrećicu hrane za njih i štapiće za peseke, za svaki slučaj. Nisam takva spasiteljica kao moja Martina Vujnović, koja skrbi za 70-ak životinja, što pasa, što mačaka - to je žena kojoj se divim i pomažem joj najviše koliko mogu. Pozivam i vas da joj pomognete. Mislim da svatko može izdvojiti koji euro koji bi potrošili na kavi za neku dobru stvar, kao što je spašavanje životinja - ispričala nam je Ivana koja voli život u našem gradu te za njega ima i nekoliko ideja i želja kako bi on bio još ljepši i ugodniji:

-Gradu poput ovog nedostaje sklonište za mačke, biciklističke staze i parkovi za pse u svakom većem naselju te više zelenila, kojeg je bilo puno više pred desetak plus godina. Potrebno je i senzibilizirati građane da su naši ljubimci nama članovi obitelji i da imamo pravo zahtijevati na primjer parkove za pse u naseljima. One su bitan dio našeg života i to bih stvarno voljela da ljudi shvate. Grozno mi je bilo i rezanje one prekrasne dunje kod Konzuma tu u naselju. Velika Gorica je prekrasan grad za život i uz neke male preinake može biti još i bolji. Obožavam provoditi ljeto na Čiču, pa bih, ako mogu, apelirala da se i to malo uredi da nam bude još ugodnije.

Dolaskom ljudi poput naše Ivane Kindl, oplemenili smo kulturnu i društvenu sliku grada. Njezino veliko srce za najslabije, potrebite samo je dodana vrijednost pozivu kojeg živi. Plemenita i srčana, topla i razigrana energija koju širi oko sebe mamac je za ljude oko nje. Hvala joj na svemu što čini za naš (i svoj grad).

Naš Grad je grad velikog srca, što je nebrojeno puta do sada pokazao. Otvorio je vrata svim dobronamjernicima i ponosno ih čuva.

Budimo kao Ivana, budimo promjena koju želimo vidjeti u društvu. Volite se i volite svoj grad kao što ga i ona voli.

autor: Sandra Sarija