Znate li zašto je sv. Lucija zaštitnica Grada i Turopolja?

Znate li zašto je sv. Lucija zaštitnica Turopolja i zašto baš 13. prosinca Grad Velika Gorica obilježava svoj dan? Odgovore na ta pitanja daju nam Agneza Szabo i Ivan Rožić koji su pisali o zaštitnicima Turopolja. Evo pojašnjenja.

Sve do kraja 16. stoljeća sv. Juraj bio je zaštitnik Plemenite općine turopoljske. Tog se dana održavalo veliko spravišče - izbor turopoljskog župana, a na turopoljskoj zastavi kao i na banderi (zastavi) Turopoljskog banderija nalazio se lik sv. Jurja. Tome su bila prilagođena i sučijska spravišća - izbor sudaca u turopoljskim selima koja su se održavala uz blagdan sv. Matije, po starom kalendaru 24. veljače.

A onda se moralo nešto dogoditi da su se Turopoljci obratili sv. Luciji. Agneza Szabo piše u članku Sv. Lucija i sv. Juraj , da su Turopoljci obnovili početkom 17. stoljeća grad Lukavec te da je 1612. godine u njemu izgrađena kapelica s posvećenim oltarom i kipom sv. Lucije. Od godine 1612. i to na dan sv. Lucije održava se izbor turopoljskog župana na velikom spravišču. Što se to u međuvremenu dogodilo i zašto je sv. Juraj izgubio povjerenje plemenitih Turopoljaca?

Odgovor treba potražiti u 1592. godini, godini najvećeg stradavanja Turopoljaca u njihovoj povijesti. Turski vojskovođa Hasan-paša Predojević tri puta je tijekom navedene godine polazeći iz svoje utvrde Petrinje pustošio po Turopolju. Prvi put krajem srpnja, drugi put krajem rujna i treći put krajem studenoga 1592. godine. Svaki put palio je i pljačkao turopoljska sela i odvodio ljude u ropstvo.

Spaljeno je bilo četrdeset sela, dva trgovišta, kao roblje odvedeno je na tisuće Turopoljaca, odvezeno je tisuću kola žita, nebrojena stoka, a za njima su ostali uništeni usjevi i vinogradi. Turci su na kolima vozili kao trofeje na kolce nataknute glave Turopoljaca radi zastrašivanja preostalog malobrojnog stanovništva.

Polovicom studenog 1592. godine Hasan-paši su se u pljačkaškom pohodu pridružili pakračko-cernički, požeški i zvornički sandžakbegovi. U ropstvo je odvedeno još 2000 Turopoljaca. Stradanja bi potrajala i dalje da na dan Sv. Lucije, 13. prosinca 1592. godine, nije pao nezapamćeno visok snijeg i Turci su se morali povući natrag u Petrinju. Već sljedeće 1593. godine, u poznatoj bitci kod Siska, poginuo je Hasan-paša i više nije bilo tako velikih stradanja Turopoljaca od osmanske sile.

U tim stradanjima nestale su brojne stare turopoljske obitelji, zauvijek je nestalo nekoliko turopoljskih sela koja se zbog nedostatka žitelja nisu mogla obnoviti, a u opustjelo Turopolje tek su se nakon 1600. godine počeli vraćati izbjegli Turopoljci. 

U znak zahvale sv. Luciji, što je velikim snježnim padalinama protjerala Turke, Turopoljci su se zavjetovali na vjernost toj svetici i uzeli je za svoju zaštitnicu. Na njezin se blagdan održava do današnjeg dana veliko spravišče plemenite općine turopoljske.

Laszowski je o zapisao u svojoj knjizi: "Kad je u prošlom stoljeću 1893. godine pod vodstvom zagrebačkog arhitekta Hermana Bollea temeljito obnovljena sadašnja velikogorička župna crkva Navještenja Blažene Djevice Marije, na njezino pročelje stavljen je kip sv. Lucije, a ispod njega grb Plemenite općine turopoljske, koja je bila glavni investitor izvedenih radova". Grad Velika Gorica je pri svom osnutku 1995. godine odlučio da će se upravo 13. prosinca obilježavati kao Dan grada.