Zubari od Gorice do Zelenortske republike

Kao i uvijek, sve najljepše obično krene neočekivano i neplanirano- kaže doktorica stomatologije Suzana Pilčik koja je u studenom 2017. petu godinu zaredom otputovala u Zelenortsku Republiku, otočnu državu kod najzapadnijeg dijela afričke obale. Iako je povod za prvo putovanje bio godišnji odmor, razlika između dviju krajnosti, luksuza kojeg su doživjeli u resortu i siromaštva tamošnjeg lokalnog stanovništva, nagnao ih je već sljedeće godine na humanitarno djelovanje.

Tako je započela priča o volontiranju u udrugama koje rade s djecom u Zelenortskoj Republici (Cabo Verde), a u kojima su Suzana Pilčik i još dvoje stomatologa, dr. Kaja Gmaz i dr. Darko Gmaz, počeli provoditi edukaciju djece o higijeni zubi. Fascinacija otočjem poznatom po Cesariji Evori i želja za odmorom dovele su ih na sasvim drugačiji put i "zadatak".

-Prije pet godina prvi smo put kao prijatelji otputovali na ljetovanje u Cabo Verde, takozvanu "Kubu s ove strane oceana"; činilo nam se zanimljivim i odsjeli smo u jednom resortu u kojem svega ima u izobilju, no to nas nije zadovoljilo jer si tamo jedino mogao družiti se oko bazena ili mora i sve se baziralo na hrani i piću te smo jednoga dana izašli iz resorta i posjetili obližnji gradić Santa Maria. Nije trebalo dugo da shvatimo kako je život u tom mjestu sasvim suprotan od prikazanog izobilja u resortu. Tada smo si rekli kako ćemo, ako se ikada vratimo, odsjesti u tom mjestu gdje živi lokalno stanovništvo- rekla nam je dr. Suzana Pilčik u ugodnom razgovoru nakon sasvim običnog radnog dana u Domu zdravlja Velika Gorica. Sljedeće godine odlučili su se vratiti na Zelenortske Otoke i pronašli su smještaj u samome mjestu, apartman u kojem sami kuhaju. Tražeći smještaj, pronašli su i udrugu Castelo do Sal koja se brine o djeci u ovoj siromašnoj zemlji.

-Slogan te Udruge je „ne darujmo djecu koja prose na cesti, nego darujmo Udrugu pa će ih ona maknuti s ceste.“ To je udruga koja djeluje već 7-8 godina i ima izvrsne rezultate te su sada već jako prepoznati u svijetu. Brinu se o djeci školske dobi koja tamo dođu poslije škole. Cilj im je maknuti djecu s ulica, motivirati ih na druge aktivnosti; sport, učenje jezika, potaknuti ih na higijenu kako bi danas-sutra postali što spremniji za svijet odraslih. Ljudi tamo ili rade u turizmu ili uopće ne rade- prepričala nam je doktorica Suzana dodavši kako su obitelji brojne, žena brine o djeci, otac je tek sporadična ličnost koja nerijetko ima djecu s više žena i ne snosi obaveze, to je vulkanski otok na kojem nema vode pa se ona kupuje, povrće se dovozi s drugih otoka pa glavica salate stoji 5 eura, a unatoč siromaštvu koje vlada, ljudi su ti, kažu, koji su ih tamo privukli.

-Kako smo inače članovi Udruge za prevenciju karijesa Zagrebačke županije vidjeli smo priliku da naučimo djecu higijeni zubi, i s tim je prijedlogom udruga Castelos do Sal bila oduševljena. Po drugom dolasku na otok nije nam bilo bitno što ćemo jesti, piti, ponijeti, već smo u tih dozvoljenih 23 kg prtljage po osobi nastojali utrpati što više stvari za djecu o kojoj udruga brine- kaže naša sugovornica. Uz najnužniju osobnu prtljagu, njihove kofere ispunile su četkice i paste za zube, školski pribor, kape i majice tvrtki s kojima surađuju, donje rublje za djecu, ukrasi za kosu za djevojčice, stvari koje su među domicilnim stanovništvom itekako uveselile one najmlađe.

-Sada kada dođemo, stanovnici i djeca već nas znaju i prepoznaju, nerijetko očekuju da ćemo pomoći potpuno ukloniti zubobolju ili riješiti neki njihov stomatološki problem, no nažalost, ne možemo puno učiniti jer stomatološke uređaje ne možemo nositi. Čak smo htjeli platiti tamošnjem privatniku da nam na raspolaganje da ordinaciju, pa da djeci napravimo što je potrebno, ali nije pristao. Mi materijal još možemo uzeti, ali nemamo aparaturu s kojom bismo radili. Nažalost, ne znam kako bi se to tamo promijenilo da se ljudima pomogne- kaže doktorica Pilčik.

Dodaje kako djecu veseli sve što im se odnese, pa posebno u predbožićno vrijeme motiviraju svoje prijatelje i članove obitelji da se nečega odreknu kako bi darovali tu djecu, a sve što skupe vakuumiraju i nose na put.

Dok uče djecu, u Udruzi stomatolozima uvijek ponude i domaće jelo, ali kažu, koliko god dobro miriši mjesni specijalitet, nemaju srca jesti jer obično odrasli slabijeg imovinskog stanja na kraju dana dođu vidjeti je li što ostalo od hrane i prose za svoju djecu i sebe.

Krajem studenog umjesto u udruzi Castelos do Sal odllučili su surađivati s novom udrugom koja brine o problematičnoj djeci i nastavit će edukacije za djecu.

-Kako je u međuvremenu Castelos do Sal postala dosta prepoznata i od drugih turista, a i dosta se promoviraju preko interneta te dobivaju donacije, namještaje, laptope i drugo, vidjeli smo da ima i drugih udruga kojima treba pomoć. Preko interneta je bilo što teško naći jer nisu toliko eksponirane, no uspjeli smo naći udrugu "Nos kasa" koja brine o djeci koja ne idu u redovne škole, ili su iz njih zbog nečega izbačena, ili su nezbrinuta i bili su oduševljeni što smo ih uopće uspjeli pronaći te su jako zainteresirani za edukaciju o zubnoj higijeni. Tražili su da i sami donesemo prezentaciju ili upute te ih savjetujemo kako o tome podučiti djecu tako da mogu nastaviti s edukacijom kada mi odemo s otoka- pojašnjava dr. Pilčik.

Uz volontiranje s djecom, iz ove države nose i brojne anegdote, pa su tako lokalnom trgovcu koji je veliki fan Marija Mandžukića donijeli njegov dres iz kojeg se ne skida, a već su naučili i lokalnu poštapalicu jer kad lokalno stanovništvo vidi užurbane Europljane na odmoru, samo ih tapšaju po ramenu i govore "No stress". Druženje s lokalnim stanovništvom najljepši je dio, veseli su i raspoloženi usprkos svemu te će oni, naglašava naša sugovornica, dok će god moći tamo odlaziti s koferima punim četkica za zube.(Ivana Crnković)

Članak je objavljen u 117. broju VG danas novina.