Bane 'sretan i ponosan' odlazi iz Gorice: Normalno, bilo je i nekih slabijih utakmica, ali je bilo više ovih dobrih

Nakon pet godina u dresu Gorice više nećemo imati prilike gledati Ivana Banića, pomalo tihog i samozatajnog Baneta, koji je zaista ostavio dubok trag u našem turopoljskom prvoligašu. Stigao je kao 'rezerva' Kristijanu Kahlini, ali je dočekao svoj trenutak te je pokazao kako se radi o jednom od najboljih vratara na hrvatskim travnjacima.

Imao je i on svoje uspone i padove, neke bolje i neke malo slabije partije, ali mu se nikako ne može predbaciti da nije davao sve od sebe. Na vrata Gorice stao je 123 puta, sačuvao mrežu netaknutom u 39 utakmica i oduševljavao bezbroj puta u trenucima kada je bilo najpotrebnije. Pamtit će se posebno i ovosezonski okršaj s Hajdukom, kad je duboko u sudačkoj nadoknadi obranio penal Marku Livaji, kojim je Gorica stigla do pobjede nad Splićanima. Začepio je tada usta svim kritičarima, koji su tvrdili kako Bane protiv Dinama daje '200 posto', a da protiv Hajduka nije na pravoj razini...

Jednostavno, takav je vratarski život, gdje ti se svaka pogreška gleda kroz povećalo, ali Banić je svih ovih godina pokazao kako je Gorica mogla biti itekako sretna što ga ima među vratnicama. Zaslužio je u završnici ove sezone, u izostanku Jure Pršira, i kapetansku traku te je zahvaljujući i njegovim obranama Gorica i dalje u prvoligaškom društvu.

Bit će zaista malo čudno kad iduće sezone, nakon dugih pet godina, u zapisniku neće biti njegovo ime.

"Malo je čudan osjećaj..."

"Došlo je vrijeme za rastanak. Nakon pet godina. Pet godina sam bio ovdje, trenira, družio se s ljudima..."

"Rastanci nikad nisu lagani, ali Bože moj..."

"To je nogomet i vrijeme je za neke daljnje korake. Skupilo se puno utakmica u tih pet godina, a mogu biti zadovoljan i ponosan kako sam odradio ovo razdoblje u Gorici. Normalno, bilo je i nekih slabijih utakmica, ali je bilo više ovih dobrih. Stvarno sam sretan i zadovoljan," rekao je na oproštaju do Velike Gorice.

Kristijan Kahlina je do te nesretne ozljede prsta imao nevjerojatan niz od 151 uzastopne utakmice na vratima Gorice, ali tog siječnja 2021. godine, Banić je dočekao svojih pet minuta. Pričao je tada kako mu je bilo jasno da će morati strpljivo čekati svoju šansu, kako je na to bio spreman i pripravan. U Goricu je stigao još u 'doba korone', iz Rudeša, gdje je nagovijestio o kakvo se vrataru radi. Iduće sezone možda ćemo ga gledati na Poljudu, što bi za ovog momka iz Sinja zaista bila konačna potvrda kvalitete.

"Kod Istre je bila moja prva prvenstvena utakmica. Kod vratara to tako ide, mora doći ili do nekakve ozljede ili transfera, da dobiješ priliku. Iskoristio sam ju, klub je tada odlučio i prodati Kristijana u Bugarsku, jer sam i ja dobro reagirao u toj situaciji i tako je krenula moja gorička priča. Kad si 'drugi' vratar ne smiješ klonuti duhom, to su neke situacije na koje se navikneš kroz karijeru, da ne kloniš duhom, da treniraš još jače i čekaš svoju priliku. Meni se to u par navrata dogodilo u Gorici, ali sam pokazao tada svoj karakter, da nisam odustajao i kad su bile te teže situacije," posebno je naglasio.

Njegova obrana penala Marku Livaji, 'koji ne promašuje s bijele točke', zaista je možda bila i jedna od prekretnica ove sezone. Iako je i tada bila u teškoj bodovnoj situaciji i na dnu ljestvice, Gorica je tada pokazala kako se može nositi sa svim suparnicima.

Previše bodova su ove sezone u Turopolju ostavili i Dinamo i Hajduk i tu se nalazi 'ključ' njihovog ovosezonskog neuspjeha i šampionskog pohoda Rijeke prema drugoj tituli u svojoj povijesti.

"Vjerojatno mi je to i najvrjednija obrana, s obzirom na situaciju, da je bila u zadnjoj minuti, za našu pobjedu, a s obzirom na sve napise prije te utakmice. Pao mi je neki teret s leđa nakon te obrane. Sigurno mi je najdraža ove sezone, to svakako. Pogotovo u situaciji u kojoj smo se nalazili, u borbi za opstanak, u tom trenutku zadnji na ljestvici, sigurno mi je to najdraža ove sezone..."

"Naravno da uvijek ima komentara, što pozitivnih što negativnih. S tim živiš, drago mi je da sam pokazao da ti negativni komentari nisu bili u pravu."

Banić je zaista uvijek bio pravi kad je bilo najpotrebnije.

"Posebno će mi ostati u sjećanju i ona borba za opstanak prije dvije godine. Kad sam bio na klupi, a vratio sam se na gol i napravili smo ključni povratak te smo dostigli i prestigli Šibenik. Nisam dovršio tu sezonu, imao sam potres mozga, ali to razdoblje mi je isto jedno od dražih u Gorici. Prvo sam bio na klupi, nisam klonuo duhom, trenirao sam još jače i vratilo mi se tada na najbolji mogući način."

S nekim igračima razvio je poseban odnos.

"Svakako s Juricom Prširom i Krešimirom Krizmanićem, koji su tu otkad sam i ja, već pet godina dijelimo svlačionicu, a posebno smo se povezali zadnjih godinu, dvije. Od ostalih suigrača spomenuo bih Babeca, s kojim sam i danas u kontaktu. Povezao sam se i s Domijem Prnjakom, koji je isto tako ovdje otkad sam i ja, i možda bih njih istaknuo..."

Tihomir Pereković i Siniša Klafurić bili su mu treneri u ovih pet goričkih godina. I više od toga...

"Stvarno je super bilo raditi s njima. S Klafurićem sam dulje surađivao, s Tihomirom otkad sam se vratio s posudbe iz Olimpije. Imalo smo jedan profesionalan, blizak odnos. Mi smo ekipa u ekipi, nas tri, četiri smo uvijek malo odvojeni i mogu samo reći sve najbolje o njima i sigurno ćemo ostati u kontaktu. Otići ćemo i na jedan ručak da se oprostimo kako spada," istaknuo je za kraj pa još dodao:

"Goricu ću nastaviti pratiti gdje god da odem, kad god budem u prilici doći ću ovdje popiti kavu s Pevijem i ostalim ljudima iz kluba!"