Liga koja daje natjecateljski duh uz pozitivno ozračje i prijateljstvo

Završnicom Velikogoričke lige, koja je nastala na temeljima Gradske lige, kraju je privedena sezona tenisa na otvorenom. Riječ je o sustavnom rekreativnom natjecanju koje okuplja širok spektar igrača, od mlađih juniora pa sve do seniora i veterana. Iz običnog druženja zaljubljenika u tenis, liga je danas prerasla u ozbiljno rekreativno natjecanje koje okuplja sve više igrača. S obzirom na ograničenost terena tijekom zime, liga se igra samo tijekom vanjske sezone, od travnja do listopada, kada je na rasporedu završni turnir. Ovogodišnju završnicu, na kojoj je vladala pozitivna i opuštena atmosfera, kako na terenu, tako i u gledalištu, odlučili smo i sami popratiti.

-Liga se igra kroz četiri ciklusa gdje se igrači mijenjaju po skupinama, napreduju ili se spuštaju po ljestvici, da bi sve završilo dvodnevnim Mastersom koji okuplja 32 najboljih s ljestvice- upoznao nas je s ligom njezin voditelj Miha Troha.



Liga je proširila svoje granice

Ovogodišnja liga, koja je okupila preko sedamdeset igrača, proširila je svoje granice i van velikogoričkog bazena, pa su tako na njoj zaigrali i tenisači iz Zagreba, Ivanić-Grada, Samobora i Dugog Sela, koji su izrazili svoje zadovoljstvo organizacijom i svime što im se nudi na teniskim terenima kod Srednjoškolske dvorane.

-Organizacija je svake godine sve bolja. Ja sam prošao puno klubova, ali ovako mladu ekipu nisam nigdje susreo. Ovdje se osjeti ona prava klupska atmosfera, a uz to, igra se i dobar rekreativni tenis- svoje viđenje lige dao nam je Ivan Leskovar, dok nam je Jerko Mateš, koji je u Veliku Goricu došao iz Dugog Sela, rekao sljedeće:

„U ovom društvu mi je jako ugodno. Tereni i igra su jako kvalitetni, zbog čega sam jako zadovoljan“.

Iako je riječ o rekreativnom natjecanju, na njemu je zaigralo dosta kvalitetnih igrača koji su s velikim nestrpljenjem dočekali završnicu, na kojoj je naslov branio upravo Ivan Leskovar.



-Igrači su „našpanani“ jedni na druge u jednom prijateljskom ozračju, a za ovu završnicu pripremaju se tijekom cijele sezone i formu tempiraju upravo za Masters- kaže nam Troha.

A koliko je ovogodišnja liga bila izjednačena najbolje se moglo vidjeti po poretku na rang listi, gdje je vodeći igrač bio Roberto Miković s minimalnom prednošću pred Ivanom Leskovarom (dijelio ih je jedan bod, op.a.).



Roberto Miković apsolutni pobjednik

Upravo su ova dva igrača bila i glavni favoriti za osvajanje pobjedničkog naslova. A da bi se došlo do finala, svaki od tenisača trebao je tijekom cijele sezone odigrati 30 mečeva. Bilo je tu uspona i padova, no Miković i Leskovar su tijekom cijele sezone imali konstantnu formu koja ih je dovela i do finala koja su izborili pobjedama protiv najugodnijeg iznenađenja lige, Mate Perića Mrve (koji je u završni Masters ušao kao 32., op.a.) te Roberta Karduma.



Vodeću poziciju s rang liste Miković je obranio i na završnom Mastersu, pobijedivši u finalu sa 6:1, 6:3 prošlogodišnjeg apsolutnog pobjednika, Ivana Leskovara. Inače, Mikoviću je ovo drugi naslov pobjednika, budući da je najboljim postao i 2012. godine. Uz Roberta Mikovića, Ivana Leskovara i Mihu Trohu koji su bili dvostruki osvajači naslova, jednom titulom može se pohvaliti i Miroslav Mlinarić.



Članak je objavljen u tiskanom izdanju VGdanas novina broj 97.