Matej iz Lukavca nada je godine

Skroman, samozatajan, odličan učenik i najuspješniji juniorski plivač 2016. godine - to je Matej Petrlić iz Lukavca koji će večeras primiti nagradu Hrvatskog paraolimpijskog odbora za nadu godine.

Sve je počelo kao dio rehabilitacije da bi danas Matej Petrlić bio perspektivan i strastveni plivač.

- Počeo sam plivati prije 11 godina, išao sam na plivanje kod Ane Sršen, koja je danas predsjednica kluba Natator čiji sam član, a sada treniram s trenerom Ferdinandom Majorom, treniramo šest puta tjedno po tri sata. Zna nekad biti naporno, ali je zabavno – kaže Matej koji pliva od svoje četvrte godine. Preskakanja treninga nema, a trenira se i tijekom praznika.

- U 17 sati dođemo na trening, idemo u teretanu na sat vremena, razgibamo se i idemo plivati, a na kraju još slijedi istezanje. Kad krene škola na jesen krenu i treninzi i sezona natjecanja, a po ljeti treniramo i dva puta tjedno. Dosta je teško uskladiti obveze, ali ako se dobro postavi i organizira sve dobro ide - priča nam Matej dodavši kako je nekad i njegovim prijateljima čudno kako uspijeva uskladiti školske obveze s treninzima.

Odlikaš, plivač, tamburaš…

Matej je odlični učenik u OŠ Eugena Kvaternika gdje najviše voli satove tjelesnog i fizike, a svira tamburicu u KUD-u Stari grad koliko mu to druge obveze dopuštaju.

Osim za Natator pliva i za hrvatsku reprezentaciju, a najdraži stilovi su mu leđno, kraul i delfin. Nedavno je proglašen najboljim juniorskim plivačem za 2016. godinu, na otvorenom Prvenstvu u Berlinu sudjelovao je u pet natjecateljskih disciplina i osvojio četiri zlata i jedno srebro. Priznanje HPO-a koje će večeras primiti bilo je pravo iznenađenje za njega i njegovu obitelj.

- Nisam znao da sam nominiran do prije par tjedana i iznenadilo me to, ali me nagrada potiče da dalje treniram i budem još bolji - skromno će Matej koji ima pedesetak osvojenih medalja s raznih natjecanja, domaćih i inozemnih.

Podržavaju jedni druge

Jednako kao i svom uspjehu, raduje se i uspjehu kolega iz kluba gdje vlada obiteljska atmosfera.

- Obitelj mi je najveća podrška u svemu, a kad imamo natjecanja svi se međusobno podržavamo u klubu, veliku podršku imamo i od trenera - kaže Matej, a na natjecanjima uživa s prijateljima iz kluba gdje god da jesu.

- Lani smo bili u Češkoj na Svjetskim igrama mladih, pa kad smo išli u Tursku bilo je to isto dobro natjecanje i u Berlinu je bilo jako lijepo, a volim i natjecanja po Hrvatskoj - dodaje naš sugovornik, a uz toliko treninga i natjecanja ne nedostaje ni anegdota.

- Kad smo išli u Berlin presjedali smo na aerodromu na drugi avion i trener je zabunom poderao krivu kartu i bacio u smeće umjesto one iskorištene, pa je morao nazad po nju i zalijepiti je - prisjeća se Matej kroz smijeh.

Njegovi roditelji, Milan i Mirijana Petrlić te sestra Mia za trenera i članove kluba imaju samo riječi hvale.

- Ima divnog trenera i ako se dogodi da ga mi ne možemo odvesti na trening trener sam dođe po njega i vozi ga, ne dopušta izostanke i stvarno su svi u klubu divni i jedni drugima pomažu kad zatreba.  Gledajući ih samo pomisliš „Bože hvala ti, divno je kako ti treneri, volonteri  rade s djecom - kaže Matejeva mama Mirijana.

Naravno vožnje od Lukavca do Zagreba i natrag svakog dana, pa natjecanja, iziskuju i vremena i financija, pa se nadaju mogućnosti ovakvih treninga uskoro i u Velikoj Gorici.

- Jedva čekamo da se otvori bazen u Gorici jer mislim da bi to otvorilo mogućnost treniranja za djecu s poteškoćama, nažalost puno je bolesne djece i to bi uvelike pomoglo - kaže gospođa Petrlić potvrdivši kako je plivanje Mateju itekako pomoglo da prevlada poteškoće koje nosi njegova dijagnoza.

„Volio bih otići na Paraolimpijske igre“

Unatoč svemu Matej dalje nastavlja marljivo s treninzima, a sljedeće veće natjecanje očekuje ga u Italiji na Svjetskim igrama mladih.

- To je najvažnije natjecanje ove godine koje nas očekuje poslije škole. Ima Svjetsko natjecanje u Meksiku, ali za to treba ostvariti teške norme, ako uspijem u tome možda ću ići i na to - priča nam Matej koji ima i svoje uzore, ali i ciljeve koje će nastojati ostvariti.

- Uzor su mi Mihovil Španja i Ana Sršen također iz našeg kluba. Još ne znam koju ću školu upisati, razmišljao sam o sportskoj gimnaziji, a što se tiče plivanja volio bih se plasirati na Paraolimpijske igre 2020. godine - kaže Matej.

- Poručio bih svakome da proba otići na plivanje, jako je zdrav sport i zabavno je. Svi misle da je to samo za jednog igrača, ali zapravo je timski sport jer mi svi navijamo jedni za druge, stalno smo svi skupa, da netko sam pliva bilo bi mu teže nego kad je u timu - zaključio je Matej koji je kroz plivanje koje je počelo kao terapija „doplivao“ do zapaženih uspjeha, a vjerujemo da će doplivati i do ostvarenja svog sna o Paraolimpijadi.

(foto: Natator, VGdanas)