Milka se vraća na mjesto odakle je i krenuo

Po drugi puta otkako se u ljeto 2012. godine vratio u Veliku Goricu, Damir Milanović napušta gorički klub. Prvi se put to dogodilo u ljeto 2013. godine za vrijeme stolovanja Ilije Lončarevića koji ga je vratio godinu dana kasnije, da bi se dvije godine kasnije popularni Milka ponovno našao na listi za odstrel. Bilo je to veliko iznenađenje za sve pratitelje nogometnih zbivanja u Turopolju, jer iza Milanovića je bila dobra sezona, a zašto su se neki gotovo preko noći odrekli usluga tako kvalitetnog igrača, nikome nije poznato.

Nije mu dugo trebalo da pronađe sredinu u kojoj će staviti točku na „i“ uspješne karijere u kojoj mu nitko ništa nije poklonio, već je sve stekao svojim radom i upornošću koja ga je krasila od početka karijere. Odluka je pala na Kurilovec i Udarnik gdje je Milanović napravio prve ozbiljne seniorske korake, nakon čega su uslijedile uspješne epizode u Posušju, Šibeniku, Videotonu i Segesti.



-Slijedom svega što se događalo ovog ljeta, bilo je logično i očekivano da ovu lijepu nogometnu priču tamo i završim- započeo je Milanović koji se u Veliku Goricu vratio 2012. godine zajedno s Hrvojem Jančetićem.

Prvoligaške ambicije ostale su tek na papiru

Spominjale su se tada i prvoligaške ambicije, kao i 2014. godine, kada ga je vratio Ilija Lončarević. Iste ambicije i dalje su tu, a u njihovu ostvarivanju više neće sudjelovati Milanović, čije su igranje u dresu Gorice u ta dva navrata obilježili usponi i padovi.  

-To vrijeme, moram biti iskren nije bilo ono najljepše na mom putu. Prve godine kada sam se vratio imali smo stvarno dobru momčad i dobru atmosferu, no tada se dogodilo toliko čudnih stvari koje se ne mogu opisati. Pogriješio sam tada i sam jer sam imao nekoliko opcija i za ostati u Mađarskoj. Sve sam to odbio zbog jednog čovjeka, koji je danas glavni trener u klubu. Ne ćemo sada ništa skrivati, taj me čovjek sada prekrižio iako sam ja stao iza njega kada su ga htjeli promijeniti. Sada je on pokazao jedno drugo lice, no nema veze, to je tako i tu nema promjene- o ovoljetnim događanjima će Milanović.



Ista takva sudbina zadesila ga je i u ljeto 2013. godine, kada je po prvi puta napustio Veliku Goricu i otišao u Sisak. No, Ilija Lončarević, za čijeg je vremena prvi puta napustio klub, vratio ga je godinu dana kasnije.

-Gospodin Lončarević, od kojega sam u tom vremenu naučio jako puno jer je vrstan stručnjak, objasnio mi je zašto sam tada bio otpisan. Žalim za tom povratničkom sezonom u kojoj smo imali jako dobru momčad i atmosferu. Svi su govorili da igramo negledljiv nogomet, to je bio pravi drugoligaški nogomet gdje smo mi igrali za taj jedan gol i za pobjedu. Da je gospodin Lončarević ostao do kraja sezone, pred Interom bi imali puno veću prednost nego što je to bilo na polusezoni. Moram priznati da sam ja kao stariji igrač naučio jako puno od njega, a ovi mlađi mogu žaliti jer što taj čovjek radi na trenizima to treba doživjeti. Kod njega nema podjele na starije i mlađe igrače, već na one koji mogu i ne mogu. Ustalom, to sam najbolje osjetio i na vlastitoj koži- priča nam dalje.  

Zašto se otpisuju domaći igrači!?

Nitko nije slutio da će ga dvije godine kasnije zadesiti ovako ružan rastanak, jer Milanović je tip igrača kakvog bi na terenu poželio svaki trener. Njegov forte je borba za svaku loptu do posljednje sekunde, zbog čega je bio iznimno cijenjen u Posušju i Šibeniku (u te priče uvjerio sam se i sam, op.a).

-Neću reći da mi je krivo, no neću niti skrivati da sam onako malo razočaran. Gledajte, pa Gorica je uz Radnik, gdje sam počeo, moj klub zbog, čega mi je krivo. Razočaran nisam, jer idem u onaj klub koji mi je omogućio da napravim ovaj iskorak, jer da nije bilo Udarnika, poslije epizode u Hrvatskom dragovoljcu tko zna što bilo. Međutim, ja sam tada sanjao da ću napraviti taj svoj nogometni put i pokazati nekim ljudima da su u krivu. To mi se ostvarilo i zahvalan sam na tome- iskreno će Damir koji je ostao razočaran odnosom nekih ljudi od kojih je očekivao veću potporu, budući da stalno pričaju o domaćim igračima.



-Ne razumijem, zašto se onda ti domaći igrači preko noći otpisuju. Ima tu dosta dobrih domaćih igrača koji se otpisuju, a mogli bi igrati u Gorici. Ja sam čvrsto uvjeren da smo u prošloj sezoni skupili igrače iz domaćeg podneblja, da bi plasman u odnosu na postignuti bio bolji ili lošiji za poziciju gore ili dolje. Obzirom na cilj da se bude među šest, a svi znamo da se u Gorici ciljevi naknadno postavljaju i ukidaju, mišljenja sam kako bi taj cilj postigli i s domaćim igračima. Takva priča je bila na početku sezone u vrijeme trenera Biškupa, no nakon njegove smjene, momčad koju je on imao doživljela je remont. Bila je to na proljeće sasvim nova momčad koja je, prema meni, trebala napraviti bolji rezultat od postignutog.

Iz Kurilovca prema prvoligaškim terenima

Ne želeći pričati samo o ružnim stvarima, prešli smo i na ona ljepša vremena koja su započela upravo u Kurilovcu kada je Udarnik igrao Treću ligu, u kojoj su sačuvali ostanak pod vodstvom trenera Ivice Vidovića. Upravo je kod Vidovića Milanović napravio iskorak koji mu je omogućio odlazak u Posušje kojeg je tada trenirao Vjekoslav Lokica.

-To je bila odskočna daska jer tada sam vidio da mogu nešto napraviti. Te dvije i pol godine su zadnje godine onih priča da kada ideš na gostovanja bolje je da ne ideš. Sada se to promijenilo, jer prije doći u Leotar, Trebinje, Modriču bilo je stvarno nezgodno. Čak je jednom prilikom pred utakmicu protiv Budućnosti iz Banovića trener Ivo Ištuk nama igračima koji smo imali po dva žuta kartona rekao da se očistimo, jer dolje idemo na izlet. No, zato si doma glatko dobivao- prisjetio se tih dana Milanović koji je nakon dvije i pol godine u Posušju prešao u Šibenik za kojeg ga vežu i najljepše uspomene.



-To mi je najdraži klub u životu. Za taj grad, klub i ljude sam se vezao, jer dolje imam i kumove. Evo baš sam se naježio jer to je najljepša nogometna priča u mom životu. Možda malo sentimentalno gledam na to, ali Šibenik je bio moj vrhunac jer ovim sitnim dušama koje su negativno pričale o meni pokazao sam da sam svojim radom to zaslužio.

Imao je Šibenik tada strašnu momčad u kojoj su između ostalog bili Zec, Alispahić, Gović, Kartelo, Rajić, Ademi, Jakoliš i mnogi drugi.
-Imali smo dosta iskusnih igrača koji su se prije svega isticali ljudskim kvalitetama. Bili smo prava radna momčad koja je bila gladna uspjeha- kaže nam Milka kojeg su dobre igre u dresu Šibenika promovirale među najbolje zadnje vezne igrače prvoligaških terena (prema ocijenama, bio je treći, op.a), što mu je omogućilo i inozemni transfer.

Spominjala se tada i Rusija (Amkar Perm), pa i više hrvatskih prvoligaša, no put ga je odveo u Mađarsku, u redove Videotona s kojim je osvojio naslov prvaka te mađarski Superkup.

-Najsretniji bih bio da sam ostao u Šibeniku i da sam tamo mogao osigurati egzistenciju. Međutim, to je bilo nemoguće. Tako je to u životu, jer sve što je lijepo kratko traje- kaže nam Milanović.

Veliki navijač Šibenika

Igrao je Milanović za Šibenik od 2007. do 2009. godine. Bila su to prekrasna vremena u kojima je tadašnji šibenski prvoligaš pod trenerskom palicom Ivice Kalinića bio i hit prvenstva. Odlaskom te sjajne generacije igrača sa Šubićevca i rezultati su pali, te je klub čak pao u Treću ligu. Ove sezone milimetri su Šibenčane dijelili od povratka u prvoligaško društvo, no Cibalija, pa i kasnije Istra, bili su spretniji.

-Ako je netko zaslužio povratak u Prvu ligu, onda je to Šibenik. Priznat ću vam kako sam ja veliki navijač Šibenik jer mi je taj klub prirastao srcu, zbog čega mi je žao što se sve u posljednja dva kola prelilo na drugu stranu- rekao nam Milanović.

Voljeli su Funcuti Milanovića, i on njih, a kada bi nešto mogao promijeniti, bilo bi to slavlje onog pogotka na Šubićevcu kada je u dresu Gorice zatresao mrežu Šibenika.

-To je moja crna mrlja, no tada su me više ponijele emocije, jer za klub za koji igram ja dajem sto posto. Pa ja sam i sa Segestom pobijedio Goricu doslovno pred svojom kućom i veselio sam se tom uspjehu, jer ja za svaki klub dajem sve od sebe- kaže Milanović.



Iako i sam kaže kako u Turopolju ima kvalitetnijih igrača od njega, od svoga sna nije odustajao. Bilo je i teških razdoblja, no znao je da će mu se rad kad- tad vratiti. Vratilo mu se i donijelo mu dosta radosti i novih sportskih prijatelja koji ga cijene i poštuju više nego njegova sredina. Ne obazire se previše na to, jer novi izazovi su već tu.  Njegova budućnost je Kurilovec i Udarnik s kojim će pokušati izboriti ulazak u 3. HNL, odakle je i krenuo njegov nogometni put na koji je ponosan, bez obzira što drugi mislili o tome.

Članak je objavljen u tiskanom izdanju VGdanas novina broj 93