NIKOLA RAK: Ponovio bih ovu avanturu

Početkom ove godine, Nikola Rak, koji je kruh zarađivao igrajući u Radniku, Lučkom, Slaven Belupu i HNK Gorici, prvi se puta otisnuo u inozemstvo. Posredstvom Miroslava Karoglana, put ga je odveo u daleki Singapur, u redove FC Warriorsa. Premijernu sezonu u „dalekom svijetu“ odradio je do kraja te se početkom studenog vratio kući. Naravno da nisam propustio priliku da ponovno porazgovram sa školskim prijateljem kako bih napravio osvrt na tu njegovu singapursku avanturu, gdje mu je društvo tijekom ljeta dvanaest dana pravio i brat Ivan koji mu je došao u posjet.

-Bilo je to jedno veliko iskustvo. Kada prvi puta odeš van Hrvatske, onda ti je čudno, a pogotovo kada do tamo moraš letjeti gotovo 14 sati. Tamo sam upoznao jako puno dobrih dečkiju, ljudi su jako pristupačni i otvoreni. Slobodno mogu reći kako je Singapur petnaest godina ispred Hrvatske po svim pitanjima. Nogomet im ipak nije na toj razini kao i ovdje. Naši ambiciozniji drugoligaši tamo mogu bez većih problema igrati, pa čak i osvojiti prvenstvo. Sada na kraju mogu reći kako je to jedan veliki plus za moju nogometnu i životnu karijeru- prvi su dojmovi Nikole Raka o Singapuru gdje je boravio od siječnja do studenog.



Oduševljen Singapurom, ali ne i tamošnjom hranom

Njegov klub, kojeg inače drži vojska, je klub s velikom tradicijom. Međutim, u netom završenoj sezoni nisu se proslavili rezultatom. U konkurenciji od devet klubova, Warriorsi su zauzeli tek šesto mjesto.

-Igrači tamo baš nisu taktički obučeni, jer tamo je obavezno da se ide u vojsku na dvije godine. Svaki igrač od svoje 22. do 24. godine mora u vojsku te u tom periodu nemaju veze s nogometom, dok tamošnji treneri i nisu previše kvalitetni. Po meni, oni bi više trebali ulagati u omladinski pogon, što se polako i događa jer Valencia i Borussia Dortmud tamo otvaraju svoje akademije. To je pravi put jer tamo postoje svi uvjeti za razvoj nogometa- priča nam dalje Nikola koji je zadovoljan svojim učinkom.



-Trebalo mi je neko vrijeme da se priviknem na tamošnji nogomet jer to je više engleski stil nogometa s nabijanjem i dugim loptama- nastavio je.
Društvo u Warriorsima pravio mu je Marijan Šuto iz Imotskog, koji je igrao za mladu momčad, dok je najviše vremena provodio sa suigračima, Japancem Kentom Fukudom te Francuzom Jonathanom Beheom.

-Nakon pripremnog perioda, započeo sam sa istraživanjem grada jer tamo se ima što za vidjeti. Prvih pola godine je prošlo u otkrivanju Singapura te u uživanju njegovim čarima, nakon čega su dani išli sve sporije. Neko vrijeme smo degustirali i tu njihovu hranu, no to je neusporedivo s našom hranom. Njihova hrana je većinom s rižom, a uz to, hrana im je dosta gorka jer u nju stavljaju tri- četiri vrste začina. Možeš to pojesti, no to nije baš nešto ukusno- priča nam Nikola koji se i sam okušao u pripremanju hrane. 



Druga ljubav parket

Ugovor s Warriorsima veže ga do 31. prosinca. Hoće li se tamo vratiti ili će otvoriti novo poglavlje, znat će kroz narednih mjesec dana.

-Volio bih nastaviti karijeru u Aziji. Iskustvo od deset mjeseci je iza mene-kratko će.



Dok čeka i razmatra planove za budućnost, dane provodi sa starim društvom, s kojim će odigrati i pokoji hakl. Zimsko vrijeme ionako je oduvijek provodio na parketu; Kutija šibica, Samobor, Križevci ili HVIDR-a, svejedno mu je, glavno je da ekipa bude spremna za velike stvari. A upravo s takvom je ekipom 2009. godine na Kutiji šibica stigao do polufinala. Nažalost, NEXE beton, za koji je tada igrao u završnim dvobojima, je posustao zauzevši na kraju četvrto mjesto.

-Ostaje ta žal jer mislim da smo odigrali odličan turnir. Ni mi sami se nismo nadali da ćemo doći tako daleko, a i sam znaš kako se kaže, da je najbitnije u dvoranu na Štefanje doći s torbama- prisjetio se tih dana u kojima je tu ekipu, za koju su, između ostalog igrali i Kranjčec, Mostarlić, Ćopić, Ferenček, Novosel, Dujmović, pratio i veliki broj navijača. Njihov pljesak na kraju turnira bio mu je, kaže, najveća satisfakcija.

Gdje su ostali gorički igrači

Uz Nikolu Raka koji se prvi puta otisnuo van granica Hrvatske, u inozemstvu svoju karijere gradi još dosta igrača iz Turopolja. Marcelo Brozović je u Interu, a na Apeninskom poluotoku je i Ante Budimir koji od ove sezone igra za Sampdoriju. Bivši stoper Dinama, Jozo Šimunović, je u Celticu, dok je Karlo Igor Majić, koji je također igrao za mlađe kategorije Dinama, ovog ljeta preselio u redove njemačkog drugoligaša Fortune Dusseldorf. Matija Dvorneković nakon Rusije od prošle zime igra za albanski Kukesi s kojim se ove sezone okušao i u Europskoj ligi. Kakva li bi ovo momčad tek bila da su svi na okupu? Ostaje nam tek na mašti, jer teško da će ova ekipa ikada zaigrati u istom sastavu. 

Članak je objavljen u tiskanom izdanju VGdanas novina broj 99