Njima je potreban samo dobar vjetar i daska

Vjetar koji je tijekom vikenda puhao širom Turopolja radio je probleme onima koji su na terasi htjeli popiti kavicu u miru ili prošetati gradom, no postoji grupa ljudi koji su u tom vjetru uživali jer su upravo zbog njega stigli na jezero Čiče kako bi guštali u windsurfingu.

-Dolazim ovdje dvije godine, dođemo svaki put kad ima vjetra, uglavnom tijekom jeseni i proljeća, nekad i u ljeto. Na Čiču je najbolje kada puše jugo, tada je najljepše za vozit, dok danas puše sjevernjak koji je hladniji i malo je refulast, pa bude zima-rekao nam je Saša Ceraj kojeg smo ove subote nakratko omeli u jedrenju na dasci gdje često svrati.

- Danas je super, ali petak je bio jedan od epskih dana na Čiču, izmjerili smo čak 38,5 čvorova, bilo je kiše, sunca, trebalo se voziti od 4 do 7 kvadrata, nevjerojatan raspon, gotovo 15-ak nas je četiri sata uživalo u windsurfingu ispričao nam je Saša koji je upravo na Čiču upoznao članove Kluba jedrenja na dasci Zagreb. Iako sam nije član, s njima ga veže upravo ljubav prema ovom sportu kojim se bavi tri godine.

-Preporučio bih svima ovaj sport, od klinaca, do 60-godišnjaka, svi se mogu baviti njime, ali u određenim, kontrolirani uvjeti. Najbolje je uzeti 10-ak sati i naučiti u nekoj školi, kako krenuti, kako startati, kako voziti uz i niz vjetar, kako dignuti jedro, a onda kad naučite sve je stvar odabira prave opreme i uvjeta, i može se uživati-kaže Saša dodavši kako svatko tko proba windsurfing od njega više ne odustaje.
Kaže, dolaze na Čiče i dečki iz Slovenije, Siska, a ima Velikogoričana. Jedan od njih je Ivan Dubravica koji je baš glisirao u trenutku dok smo razgovarali sa Sašom.

-Doista ima ljudi od svuda, a ono što je meni posebno lijepo da su svi otvoreni i dobronamjerni, pa je lako doći i biti dio ekipe koja sa strepnjom promatra nebo i jezero, ne bi li otkrili koji trag nekog pojačavanja vjetra - koji je u ovoj priči najvažniji-ističe Saša.

Ljepota Čiče, unatoč bagerima, kaže, stalno ih očarava.

-Čiče je predivno, prvi put kad sam došao bio sam skeptičan, jer more je ipak more, ali uvidio sam kako je Čiče dovoljno duboko, čisto i posebno, a ljeti ima predivnu boju toliko da djeluje smirujuće kad ga gledaš. Kada bageri ne rade, nema buke, smetaju nam malo bačve i užad po jezeru, ali kad na početku snimiš gdje je usidren bager, kasnije sve bude ok – kaže naš sugovornik.

- Najbolji dio windsurfinga je ta simbioza prirode, vode, otvorenog prostora, neba iznad tebe dok glisiraš, fenomenalan osjećaj-kaže promatrajući velikogoričko more. Koliko god se druže, čavrljaju, pozdravljaju na obali, kaže, nije čudno da vas sugovornik usred ljubaznog razgovora ostavi uz povike: 'Moram ići! zgrabivši opremu i jureći k valovima.

- Nerijetko se tako zalete na jezero ne bi li uhvatili koji jači "reful", i nitko neće drugome zamjeriti, sve je to dio šarma i subkulture koju svi zajedno dijelimo, a posebno je lijepo da je to moguće samo 20 minuta od Zagreba! Hvala za Čiče, dragi Velikogoričani!- zaključio je Saša, a kolika bi tek posjećenost ovakvih rekreativaca bila da je obala našeg „mora“ uređena. Svejedno, lijepo je vidjeti da naše Čiče i dalje ima potencijala.