Patrik Stepanić nova teniska zvijezda

Patrika Stepanića sam kao desetogodišnjeg mladog tenisača upoznao u ljeto 2010. godine na terenima kod Srednje škole. Trener Miha Troha pozvao me da dođem i vidim novi val mladih velikogoričkih tenisača. Odskakao je već tada taj dječak od svojih vršnjaka, što je šest godina kasnije i potvrdio.

-Tenis smo odabrali radi toga što je to zabavna igra, a najviše nas vesele odlasci na turnire- rekli su nam tada klinci u jedan glas.

Prateći i dalje zbivanja u Teniskom klubu iTeam, ime Patrika Stepanića tijekom ovih se godina negdje zagubilo. Nisam se previše raspitivao oko toga, pomislih tek možda je odustao od tenisa ili se pronašao u nekom drugom sportu. Kriva procjena, jer taj desetogodišnjak je danas, šest godina kasnije, najboljerangirani hrvatski tenisač do 16 godina.



S pet godina uzeo reket u ruke

Prvi susret s tenisom Patrik je imao kao petogodišnjak na teniskim terenima u Rakarju, gdje je prva s treniranjem tenisa započela starija sestra Karmen, a ljubav prema tenisu prenesena je i na najmlađeg brata Bartola.

-Tada se rodila ta ljubav koja traje i danas- kaže nam Patrik koji nas je ovom prilikom ugostio u svom domu kojeg krasi mnoštvo osvojenih pehara i medalja. Posljednji u nizu osvojen je na turniru u Slavonskom Brodu.



-Već kao devetogodišnjak bio je prvak središnje Hrvatske. Bilo je to tada rekreativno treniranje dva puta tjedno- napominje nam otac Roberto, koji je itekako važna karika u njegovoj karijeri.

Prekretnica je 2011. godina, kada Patrik napušta Veliku Goricu te prelazi pod skute trenera Ivana Vajde koji na Princ centruu Svetoj Klari ima akademiju.

-Tada smo započeli raditi na teniskoj tehnici te smo treneru tom prilikom rekli da rezultat nije bitan. Željeli smo da tehnički odradi ono što je bitno u tom uzrastu- priča nam dalje otac Roberto.

Bio je to ispravan put jer su, za razliku od svojih vršnjaka koji su u tom periodu uslijed prevelikih napora počeli osjećati tegobe s ozljedama, Patrik i njegov tim odabrali nešto drugačiji put koji sada donosi željene rezultate.

-Morate znati kako je Ivan Vajda 2003. godine pobijedio Rogera Federera, te je bio i Davis Cup reprezentativac tako da o tenisu nešto i zna- kaže Roberto.



Primjera radi, Patrik je do ove sezone trenirao šezdesetak sati mjesečno, da bi sada imao i sto sati teniskih treninga, uz koje je nezaobilazan i rad u teretani na podizanju fizičke spreme, za što je zadužen trener Marino Bašić.

Mlada garda tenisača među uzorima

Mladi Patrik na prvu ostavlja dojam nenametljivog i manje pričljivog dječaka, koji, izgleda, više voli pričati na teniskom terenu na kojem najradije gleda gardu nadolazećih mladih zvijezda; Dominca Thiema, Alekanadra Zvereva i veterana među njima, StanaWawrinku, koji su mu i uzori.

-Jedan i drugi su veliki fajteri, samo što Wawrinka ima jednoručni, a Patrik dvoručni bekhend. Napadački tenis je igra budućnosti, Španjolci koji se brane polako nestaju- kaže nam otac Roberto, dok će Patrik uz smiješak:



-Želim biti top igrač poput njih.

Daljnji cilj su ITF-ovi turniri do 18 godina

Ulaskom u juniorske vode, gdje predvodi ljestvicu igrača do 16 godina, Patrik u sljedeću sezonu ulazi s jasnim ciljem, a to je igranje ITF-ovih turnira do 18 godina. Premijeru je već imao na turniru u Stobreču, gdje, nažalost, nije uspio proći kvalifikacije. No, sve je to škola odrastanja.

-Želim vidjeti kako će proći igranje na toj višoj razini- tek kratko će Patrik.

Kako bi dospio i do juniorskih Grand Slam turnira, potrebno je da na desetak ITF-ovih turnira napravi rezultat i stekne dobar rejting. 



-Ma sve vam to ovisi o njemu. On igra napadački tenis te se u velikoj većini njegovih mečeva suparnik brani. Gledajući njegov tenis, Maca Maradona nam je rekla kako on igra protiv dvojice; protiv sebe i protiv drugog kojem ne da dâ ništa odigra. Upravo zbog toga smo posljednjih šest mjeseci radili samo obranu te se sada i na tom segmentu vidi napredak- nastavio je Roberto.

I dok velika većina njegovih vršnjaka želi preskakati stepenice do vrha, Patrik čvrsto stoji na zemlji.

-Zadovoljilo bi me da prvo budem među 100 na ITF-u- kaže nam Patrik koji, naravno, poput svih ima želju da zaigra i s „velikim“ dečkima na nekom od ATP turnira.

-Pa to mi je oduvijek želja- dodao je.  

Planski i programski rad

Upravo su godine na prijelazu iz dječačkog u juniorski tenis najvažnije, ali i financijske najzahtjevnije. Primjera radi, Patrik godišnje „podere“ 12 pari tenisica te sedam reketa.

-A gdje su špananje reketa, odlasci na turnire, dnevnice za trenere i sve ostalo. Sve to dosta košta- objašnjava nam otac.  

Inače, na godišnjoj razini Patrik odigra 25 turnira na kojima u većini slučajeva odlazi do kraja. Zemljana podloga je ta na kojoj provodi veliku većinu vremena, iako nam njegov otac objašnjava kako bi obzirom na njegovu igru i brze servise tvrda podloga bila kudikamo bolje rješenje.

 

-Još prošle godine imao je brzinu servisa od 179- kaže nam Roberto.

Uspio je Patrik nekako lanjske godine pohvatati i školske obaveze u Sportskoj gimnaziji, kao i tenisu, no kako je količina treninga za ovu sezonu gotovo udvostručena, morao se prebaciti u Dopisnu gimnaziju kako bi se u potpunosti mogao koncentrirati na tenis. Na njegovu dosadašnjem putu nije bilo preskakanja stepenica, sve je rađeno planski i programski kako bi mogao napasti i mnogo više razine od svojih vršnjaka koji su upravo u ovim godinama negdje zastali na svom putu.

Članak je objavljen u tiskanom izdanju VGdanas novina broj 95