Petar Rajković ide stopama svog pradjeda Jure - 'najjačeg čovjeka na svijetu'

Velika Gorica zaista je pravi sportski grad! Iz tjedna u tjedan sjajnim rezultatima to dokazuju naše sportašice i sportaši, koji su ovaj kraj učinili prepoznatljivim u cijeloj Hrvatskoj.

Jedan od njih je i 21-godišnji Petar Rajković, izuzetno perspektivni i talentirani atletičar, koji je nedavno na dvoranskom prvenstvu Hrvatske za mlađe seniore s daljinom 13,30 metara osvojio zlatnu medalju u bacanju kugle  i naslov prvaka!

Fenomenalne uspjehe nizao je i u kajaku na divljim vodama, gdje je u svojim dobnim kategorijama šest puta osvajao naslov najboljeg u Lijepoj našoj!

"Počeo sam s tenisom, još dok sam imao četiri godine. No, s osam godina sam krenuo na veslanje, bavio sam se kajakom na divljim vodama. Zaljubio sam se u taj sport, šest puta sam bio prvak Hrvatske. Pobjeđivao sam na utrkama po Bosni i Hercegovini, Sloveniji, nastupao diljem Europe...

Imao je i zapaženu boksačku karijeru...

"Paralelno sam se s 14 godina počeo baviti i boksom i u samo nekoliko mjeseci stigao sam do drugog mjesta u Zagrebu u superteškoj kategoriji. Veslanjem sam se bavio još nekoliko godina, ali sam zbog problema s koljenima prešao u atletiku, u bacanje kugle. Nedavno sam postao prvak Hrvatske u kategoriji mlađih seniora (U23).

"Boksačka karijera je kratko trajala, zbog obitelji sam odlučio kako se više neću njime baviti."

Petar je i uspješan student...

"Završio sam srednju Zrakoplovnu školu i trenutno sam druga godina studija za inženjera održavanja motornih vozila."

"Treniram dva puta dnevno, ujutro prvo treniram atletiku i bacanja, nakon toga sam u teretani gdje radim vježbe snage. Fakultetske obveze su mi u popodnevnim satima."

NADAM SE NASTUPU NA EUROPSKOM PRVENSTVU

U atletici je proteklih pet godina.

"Kugla me najviše zanimala, nekako mi ta disciplina najviše leži. Potrebna je snaga, eksplozivnost, trebaš biti i brz i jak. Takve sam i građe i tu sam se pronašao."

"Ove godine očekuju me još natjecanja na otvorenom. U lipnju će biti Prvenstvo Hrvatske i nadam se novoj medalji. Nadam se kako ću iduće godine nastupiti i na U-23 Europskom prvenstvu."

Obitelj Rajković porijeklom je iz Like i poprilično je jasno tko su mu sportski uzori...

"Sandra Perković je također iz Like. Ona je nevjerojatna i priča za sebe..."

"Zadranin Stipe Žunić je sjajan, jak je 'kao bik', zato i je tako dobar," istaknuo je Petar, trenutno član AK Ultra Zagreb, koji je do svojih sjajnih rezultata stigao bez ikakvih dodataka prehrani. Za sve je zaslužna 'bakina kuhinja'.

Sport im je u krvi...

"Moja starija sestra Adriana Rajković uspješno se bavi tenisom. Na temelju svojih rezultata dobila je stipendiju na sveučilištu u SAD-u. Trenutno je u Njemačkoj...

"Stric Željko ima crni pojas u taekwondou, majstor je borilačkih vještina. Trenirao je i sparirao s Brankom Cikatićem."

JURE RAJKOVIĆ - NAJJAČI ČOVJEK NA SVIJETU

Za atletiku i bacanje kugle potrebna su i tehnika i brzina i snaga, a nije niti čudo što je Petar u tome uspješan kad je njegov pokojni pradjed Jure Rajković - 'najjači čovjek na svijetu', legenda cijelog ličkog kraja, ali i puno, puno šire...

"Nisam ga poznavao, ali čuo sam priče kako je dizao volove, konje, motore, trupce. Moja snaga je velika, ali nije poput njegove."

Nevjerojatne priče o Juri Rajkoviću imaju i svoj pisani trag. Postoje brojni svjedoci koji su svojim očima vidjeli njegovu nadnaravnu snagu...

Izuzetno interesantne i živopisne bile su i anegdote njegovog sina, koji već dugi niz godina živi u Velikoj Gorici...

Jure Braca Lokmer, koji je po svojim konjima poznati čak i kod nas u Velikoj Gorici, ima puno priča iz prve ruke. Jure Rajković imao je svoju pilanu, a Braca je s njim radio 30 godina i izvlačio trupce iz šume...

Jure se nikad nije htio eksponirati pa možda njegova životna priča i nije tako poznata kao ona još jednog Ličanina Marijana Matijevića, koji je svojevremeno zbog svoje snage bio velika zvijezda u Sjedinjenim Američkim Državama. 

"Deda Jure je podizao kola, konje, trupce kao od šale. Često smo kao djeca gledali takve stvari i meni i cijeloj mojoj obitelji pa i svim sumještanima to je bilo 'normalno'. Tek smo godinama kasnije, uz priče i ostalih svjedoka, shvatili kakvu je nevjerojatnu snagu imao. To je jednostavno nešto što se ne može istrenirati, to je bilo nešto što ti je dano od Boga!"

"Ljudi su ga voljeli, bio je dobar prema svima, pomagao. Svi su voljeli biti u njegovom društvu, a on je volio svoje selo Plašćicu, Brinje, cijeli svoj brinjski kraj i cijelu Liku," ispričao nam je Jurin unuk Željko Rajković, koji također ima zanimljivu priču.

"Dugi niz godina bavio sam se borilačkim sportovima, trenirao sam i sparirao s našom legendom Brankom Cikatićem, prije njegovih borbi u Tokiju. Bio sam mu adekvatan u hrvanju, za njegove treninge snage i izdržljivosti. Nisam bio loš..."

"Moj sin Jure je također izuzetno snažan sa svojih 15 godina i trenira boks, a kćer Lorena bavi se atletikom."

Mladi Velikogoričanin Petar Rajković tek je na početku svoje seniorske atletske karijere, ali smo nekako uvjereni kako će uz sjajne genetske 'predispozicije' te veliku količinu rada, treninga i truda, biti i još puno vrhunskih rezultata i osvojenih titula.