Strastveni kolekcionar dresova iz Buševca
U njegovoj kolekciji nalazi se više od 260 dresova. Svaki od tih dresova priča svoju priču. Neke od tih priča s nama je podijelio Nenad Vlahovac iz Buševca koji nam je otvorio vrata svog doma i pokazao tu impozantnu zbirku dresova koju je prikupio u posljednje 22 godine
Nenada Vlahovca iz Buševca u Turopolju i okolici većina zna kao Gedžu. Već punih sedamnaest godina Gedžo brine o travnjaku i sportskoj opremi Poleta, a u međuvremenu je i sam prikupio impozantnu zbirku dresova. Za tu njegovu ljubav u kojoj se nalazi više od 260 dresova klubova iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Njemačke, Engleske, Austrije, SAD-a, Kanade, Japana, Ukrajine, Italije i Rusije znaju tek rijetki.
Sve je započelo 1995. godine
Krivac za cijelu ovu priču je njegov sumještanin, Neno Katulić, koji mu je 1995. godine poklonio prvi dres. Bio je to dres Hrvatskog dragovoljca, kojeg više nema u svojoj kolekciji. Tako se rodila jedna nova ljubav koja traje i danas, 22 godine kasnije, gdje Gedžo koristi svaku priliku kako bi se ogrebao za dres ne bi li svoju ionako bogatu kolekciju još malo podebljao kojim novim primjerkom.
-Taj sam dres kasnije poklonio svom kumiću, no zato od Nene Katulića danas imam dres u kojem je 2005. godine odigrao posljednju utakmicu u Prvoj ligi za Rijeku- krenuo je s pričom Nenad Vlahovac zvani Gedžo objašnjavajući svoju strast prema prikupljanju dresova do kojih je dolazio na različite načine.
Neke je dobivao nakon utakmica, ponekad je skidao igrače na utakmicama kako bi došao baš do tog dresa, a mnoge od dresova dobio je od brojnih sportskih prijatelja. Leonard Sovina, Zoran Tomčić, Stipe Brnas, Igor Čalo, Damir Petravić, Tomislav Kiš, Marko Pancirov, Nino Sablić, Stjepan Deverić, Nino Matković, Ivo Berković, Siniša Klafurić, Željko Župetić, Matija Dvorneković samo su neki od tih prijatelja koji su mu omogućili da stvori kolekciju kakvom se mogu pohvaliti tek rijetki.
-Poznavajući mene i moju upornost, kada bih došao do igrača, ti su pokušaji uglavnom završavali dobivanjem dresa- uz smiješak će.
Pokazujući nam svoju doista bogatu zbirku u kojoj se uz mnoge domaće dresove nalaze i oni West Hama, Dinamo Kijeva, Stuttgarta, Zrinjskog, kod dresa Željezničara naš domaćin je malo zaostao pričajući nam priču o tom dresu.
-To je dres Mehmeda Baždarevića kojeg sam dobio od sinova prijatelja. Iako je znao što ima u rukama, on je to ipak poklonio meni, jer zna koliko mi to znači- ispričao nam je Gedžo koji je iz fore stavio ovaj dres na Njuškalo.
-Bila je to samo šala, jer ja ove svoje dresove ne bih nikada nikome prodao. Na to bih se odlučio samo u nekim humanitarnim akcijama, no i onda bih morao dobro razmisliti koji dres prodati- kaže nam naš sugovornik.
Svaki dres priča svoju priču
Razgledavajući dalje, dolazimo do dresa Mladosti 127, nekadašnjeg hrvatskog prvoligaša kojeg mu je poklonio Damir Dittrich koji je jedan dio karijere proveo igrajući za klub iz Suhopolja. Nalazi se u kolekciji i dres varaždinskog Varteksa, ali i mnogih drugih hrvatskih prvoligaša i drugoligaša.Jedan od od onih dresova koji kod Gedže pobuđuje posebnu strast je onaj Nike Kranjčara kojeg je dobio u Sisku nakon utakmice između Segeste i Hajduka.
-Ja sam svojima prije utakmice rekao da ću uzeti dres od Nike Kranjčara jer ga moram imati. Svi su igrači već otišli u svlačionicu, a Kranjčar se vratio van kako bi se poslikao s klincima Segeste. Redar me nije pustio do njega, pa sam preskočio ogradu i otišao do Nike koji se prvo nećkao, da bi mi kasnije ipak dao svoj dres- o jednoj od brojnih anegdota će.
Na sličan način došao je i do dresa Luke Vučka u Kranjčevićevoj ulici kada je Hajduk svladao Zagreb, dok mu je u Budaševu dres poklonio vatreni lakat, Aljoša Asanović. Uz njihove, posebno mjesto u njegovoj kolekciji zauzima i dres s oproštajne utakmice Tomislava Piplice u Cottbusu.
-Među pozvanim igračima za tu utakmicu bio je i bivši trener Poleta, Zoran Tomčić, koji mi je bez razmišljanja donio taj dres Pipi teama- priča nam dalje pokazujući i pozirajući s dresom.
Za posljednju veću pošiljku pobrinuo se otac Marcela Brozovića, Ivan, koji mu je izuzev sinova reprezentativnog i dresa Intera, poklonio i one Ivana Perišića, Ivana Strinića i Šime Vrsaljka, koji su s njim igrali na Apeniskom poluotoku.
Impozantnoj nogometnoj kolekciji potkrala su se i četiri hokejaška dresa koja mu je poklonio Jurica Franjković koji ga je zarazio hokejom.
-Za mene svaki dres ima jednaku vrijednost, a jedna od želja je da dođem do dresa Darija Srne- za kraj će Nenad Vlahovac Gedžo kojeg gotovo nikad nećete vidjeti u tim dresovima. Tek ponekad sinu Stjepanu dozvoli da obuče koji i malo se prošminka u društvu.
S vremena na vrijeme tek će ih pregledati i prisjetiti se priča o njima, baš kao što je to učinio i ovom prilikom kada je i nas upoznao sa svojom lijepom i impozantnom zbirkom.
Članak je objavljen u tiskanom izdanju VGdanas novina broj 106