Svjetska, a naša - Dora Krsnik: Igram prije svega srcem, a ostvarile smo san kojeg smo se usudile sanjati!

Hrvatska ženska rukometna reprezentacija niže povijesne uspjehe na Europskom prvenstvu u Danskoj, a jedna od najvažnijih  i najzaslužnijih za ovaj rezultat i pobjede nad Mađaricama, aktualnim svjetskim prvakinjama Nizozemkama, Srbijom i Rumunjskom naša je Velikogoričanka Dora Krsnik, koja je zajedno sa svojim sjajnim suigračicama pokazala kako se bori za hrvatski dres, unatoč svim nedaćama koje su našu reprezentaciju zadesile prije početak ovog natjecanja.

Kako nam je i sama u razgovoru priznala, rukometom se počela baviti nakon spektakularnog uspjeha naših rukometaša 2003. godine u Portugalu i osvajanja svjetskog zlata, vjerujemo kako će i Dora, ali i sve ostale naše sjajne rukometašice biti inspiracija nekoj novoj generaciji mladih igračica.

"Krenula sam s rukometom 2003. godine kada su naši dečki osvojili zlato u Portugalu. Prvi klub mi je bio RK Gorica. Bila sam oduševljena dočekom naših rukometaša te godine i rekla sam sama sebi da želim jednom doživjeti takvo nešto," ispričala nam je Dora Krsnik za VG Danas.

Rano je njezin talent prepoznala zagrebačka Lokomotiva, gdje ju je trenirao današnji izbornik Hrvatske Nenad Šoštarić.

Na početku karijere presudna je bila podrška mame Mare: "Najveće utjecaj je definitivno imala moja mama, koja mi je bila najveća podrška i navijačica. Koja me vozila dva puta dnevno na trening u Zagreb u Lokomotivu. Snimala je malom kamerom svaku moju utakmicu, prvo je bilo za uspomenu, a onda kako sam ja odrastala koristila sam te snimke da popravim svoju igru."

Dugogodišnji naporan trud i rad itekako su se isplatili, Dora je sada jedna od glavnih karika igre hrvatske reprezentacije.

"Naravno kako sam, kao i svaka mlada igračica koja počinje igrati rukomet, sanjala o velikim uspjesima i konačno mi se to sve vraća, sve ove godine rada i treninga. Nismo mi još sada napravile mnogo, ali za nas i situaciju u kojoj je ženska reprezentacija trenutno napravile smo baš puno. Ne znamo što će se događati dalje, ali idemo vidjeti..."

Bilo je uspona i padova, ali pamte se samo oni sretni dani...

"Najdraži trenuci u mojoj karijeri su osvajanje prvenstva Hrvatske s Lokomotivom i Podravkom, igranje Lige prvaka s Podravkom i Krimom. A najdraža utakmica mi je s reprezentacijom Hrvatske u Splitu u Spaladium Areni protiv Crne Gore, zbog velike podrške i prekrasne atmosfere naših navijača."

Vjerujemo kako će Dora i njene suigračice jednom doživjeti doček, kakvog su imali Balić, Lacković, Metličić, Džomba i ostali naši rukometni heroji.

GUŠT - IGRATI DOBRU OBRANU

Dora je na ovom Europskom prvenstvu demonstrirala svoje kvalitete, od efikasne igre u napadu pa do fantastičnih partija u obrani, gdje je zaustavila ponajbolje suparničke igračice. U tome posebno uživa...

"Igram prvo srcem, ali naravno kako gledam i video s tim igračicama i pričam s ostalim curama u reprezentaciji pa mi i one daju savjete. Najviše volim popričati s Teom Pijević, koja mi uvijek kaže kako da reagiram na te neke protivničke šuteve. Spremam se, naravno, a najveći mi je gušt kad napravim faul na njima, kad ih zaustavim! Stvarno igram srcem!"

"Nemam neki posebni rukometni uzor, ali sportski uzor mi je Messi, jer sam fan Barcelone. Moj stil igranja možda nije toliko zanimljiv i lijep, ponekad se dogodi da ne zabijem ni jedan gol, a opet odigram dobru tekmu. Tiha sam i smirena, odradim svoju zadaću u ekipi. U repki pomažem svojim iskustvom kad se dogovaramo oko taktike. Volim igrati obranu i više me veseli kad napravim nešto dobro tamo, nego kad zabijem gol," iskreno je priznala pa istaknula i važne trenerske utjecaje kroz karijeru:

"Trener Šoštarić, kad sam počela u Lokomotivi prije desetak godina, a moram istaknuti i trenera Mrđena, koji me vodio i kroz juniorsku reprezentaciju i kasnije u Podravci. Njih dvojica su mi puno pomogli, posebno za moju igru u obrani, a pogotovo jer su vjerovali u mene i dali su mi priliku."

ISPRAĆENE U TIŠINI - DIGLE HRVATSKU NA NOGE

Dora je za svoju partiju protiv Srbije proglašena igračicom utakmice. No, ističe kako je ekipa uvijek i prvo ispred svega.

"Dosadašnje utakmice na prvenstvu su bile kao san. San koji smo se usudile sanjati i ostvarile ga. Išle smo iz utakmice u utakmicu, iz minute u minutu i ostvarile pobjede. Ispraćene smo u tišini, a sad smo digle cijelu Hrvatsku na noge!"

"Sve smo malo umorne, ali sam sigurna kad krenu utakmice da umor nestaje, ostaje samo srce i hladna glava. Nitko neće misliti što nas boli."

Krsnik je bila i na prethodna dva Europska prvenstva s Hrvatskom, ali rezultati tada nisu bili za pamćenje.

"Prije dvije godine na Europskom u Francuskoj bila sam na pressici poslije utakmice s Mađarskom gdje smo izgubili osam razlike, a evo sad prije par dana smo mi pobijedile tu istu Mađarsku. Osjećaj je nevjerojatan! Nismo napravile puno, ali za trenutnu situaciju ženskog rukometa u Hrvatskoj - jesmo. Sad je sve moguće, mi idemo istom taktikom. Dat ćemo sve od sebe, baciti se na svaku loptu i vidjeti kako će se odvijati utakmica. Kažu nam da je moguće s jednom pobjedom proći u polufinale? Pa zašto ne?"

'LUDA' EKIPA I NEVJEROJATNA 'KEMIJA'

Puno više joj znače pobjede ekipe od individualnih nagrada i priznanja.

"Naravno, lijepo je dobiti neku individualnu nagradu, ali više od svega mi znači, vjerujte, što smo mi pobijedili tri utakmice. Nije bitno tko će dobiti tu nagradu, bitna je jedino ekipa. Nagrada za igračicu utakmice je velika čast. Ali meni je bolja nagrada pobjeda protiv Srbije. Nisam ja takva igračica koja je osvajala puno individualnih nagrada, jer sam uvijek bila radnik za ekipu!"

"Ne znam niti ja što sam točno to osvojila, ali mi se šalimo kako je za 'spas dupina u Africi'."

Na svakom koraku vidi se veliko zajedništvo, sjajna atmosfera i kemija ove reprezentacije. Cure dišu i igraju jedna za drugu i to je, između ostalog, dio recepta za uspjeh.

"Moja ekipa ovdje je luda! Iako smo u tom 'balonu', mi se zabavljamo i družimo kako možemo. Imamo nevjerojatnu kemiju. Ne znam kako je to točno nastalo, ali nekako smo se našle, pravi ljudi u pravo vrijeme!"

"U hotelu smo cijelo vrijeme, imali smo tek jedan dan odmora i onda smo izašle u šetnju nakon deset dana. Imamo svoj kat i hodnik koji smo zajedničkim snagama ukrasile Božićnim ukrasima. Snimamo emisije 'S Ćamilom na fotelji', pijemo puno kave i gledamo utakmice s prvenstva. Volimo se zabavljati, atmosfera je tako dobra da se dogodi da popodne i ne odmaram i ne spavam, jer ne želim propustiti nešto smiješno što će moje cure napraviti." otkrila je kako se provodi slobodno vrijeme.

Zbog pandemije koronavirusa bilo je upitno i održavanje Europskog prvenstva! Norveška je odustala od domaćinstva, sve utakmice igraju se u Danskoj, a igračice i stručni stožer žive izolirani od ostatka svijeta. Nažalost, utakmice se igraju bez gledatelja, a sigurni smo kako bi ih sada u drugom krugu pratila velika vojska hrvatskih navijača, kojih ima uvijek i svugdje na velikim natjecanjima.

KAVA SA SESTROM, VEČERA S OBITELJI

U svojoj igračkoj karijeri Dora je nastupala i za Lokomotivu i za Podravku, dva najveća hrvatska kluba, igrala je i za slovenskog velikana Krim iz Ljubljane, a danas je rukometašica francuskog Cuquesa. Rano je odselila iz Velike Gorice, ali se uvijek rado vraća u svoj grad.

"Trenutno živim u Marseilleu i igram za Plan de Cuques. Ljudima dosta nepoznat klub, ali meni se svidio njihov projekt i odlučila sam se okušati u jakoj francuskoj ligi. Zasad mi se jako sviđa. Grad je poseban, ali meni je prirastao srcu. Francuzi su težak narod, ali već sam se navikla kako se nositi s njima. Sviđaju mi se njihova hrana i kultura. Okolica Marseillea ima jako lijepa mjesta koja se mogu posjetiti pa slobodne dane provodim na nekim izletima..."

"Velika Gorica je moj grad i makar sam se preselila u Koprivnicu s 22 godine nisam ga zaboravila. Najdraže mi je kad dođem doma i odem popit kavu sa svojom sestrom u Leggiero. Nemam baš puno slobodnih dana pa kad dođem u Goricu jako sam zauzeta (haha), dok se vidim sa svim svojim prijateljima. Dok sam doma ne spavam uopće i trudim se što više tog proživjeti. Imam jako puno prijatelja iz osnovne škole s kojima sam još uvijek jako dobra makar nas je život razdvojio," posebno je naglasila.

"Volim odvesti svoju obitelj na večeru u našu goričku pivnicu, imaju najbolje roštilj plate," s osmijehom je dodala.

"Dok sam bila mlađa puno sam ovisila o odlasku u Zagreb zbog treninga pa nisam baš imala previše vremena. Dok bi moji vršnjaci sjedili na cugi i kavi ja sam bila u busu za Dom sportova. Imala sam veliku podršku mojih profesora u osnovnoj školi Eugen Kumičić i srednjoj školi GVG koji su mi uvijek izlazili u susret kad sam morala ići na trening ili utakmicu."

Dora je za kraj našeg razgovora imala i poruku svim navijačicama i navijačima: "Hvala svima koji nas pratite, jako nam puno znaci vaša podrška! Nadam se da smo vas učinili ponosnima, a ja se nadam da sam svoj grad Veliku Goricu predstavila u lijepom svjetlu!"

"Ne mogu vam obećati pobjede jer ne znamo što nam budućnost nosi, ali vam mogu obećati da se nećemo predati do zadnje minute utakmice i da ćemo se boriti kao tigrovi!"

(Foto: HRS)