TKD VELIKA GORICA: "Mali" klub s reputacijom velikog kluba
16.09.2016. / Nefertum IT
Taekwondo u Velikoj Gorici ima dugogodišnju povijest, jer u našem je gradu još tamo od 80-tih godina prošlog stoljeća djelovao klub koji je s radom prestao 1998. godine. Na inicijativu Igora Matića klub je ponovno pokrenut te je od 2005. do 2010. djelovao kao sekcija zagrebačkog kluba, nakon čega je 18. lipnja 2010. godine službeno osnovan Taekwondo klub Velika Gorica, koji je 21. prosinca 2011. godine postao punopravnim članom Hrvatskog Taekwondo saveza. Postavši punopravnim članom Saveza, taekwondoisti od 2012. godine osvajaju medalje za Veliku Goricu. U tom razdoblju klub je postigao niz hvalevrijednih rezultata, među kojima se posebno ističe srebrna medalja Natalije Lovrić na Europskom kadetskom prvenstvu 2013. godine.
Rezultatska ljestvica podiže se svake godine, a da velikogorički klub polako staje uz bok ponajboljim hrvatskim klubovima potvrđuje i podatak kako su 1. siječnja ove godine potpis za Taekwondo klub Velika Gorica stavile tri vrsne splitke sportašice- Dora i Anamarija Runtić te Kristina Čerina koje uz već provjerene klupske snage, Nataliju Lovrić, Anamariju Kovčaliju, Laru Derdić Trifunović, Ivonu Mihanović, Barbaru Tarandek, Ninu Mikulin, Leonardu Šipušić i druge čine dobitnu ekipu koja uz odlične pojedinačne rezultate redovito osvaja i prva mjesta u ekipnoj konkurenciji klubova.
Sve to bio je dovoljan razlog da posjetimo Teakwondo klub Velika Gorica i njihovog trenera Igora Matića koji je najzaslužniji što je ovaj olimpijski sport u tako kratkom vremenu dostigao ovako sjajne rezultate.
Plodno tlo
-Velika Gorica oduvijek je bila plodno tlo, o čemu svjedoče i rezultati iz osamdesetih godina kada su iz Velike Gorice također dolazili prvaci. Bilo bi suludo da Velika Gorica nema potencijala u sportskom smislu, jer po rezultatima kako u kolektivnim, tako i pojedinačnim sportovima, ona je sportski grad- na početku razgovora će Igor Matić za čiji je dolazak u Veliku Goricu i pokretanje kluba najzaslužniji sadašnji predsjednik Željko Šedlbauer, čija je kćer Iva gašenjem kluba u Velikoj Gorici krenula na treninge u Zagreb gdje ju je trenirao upravo naš sugovornik.
-Nakon šest- sedam godina mi smo uvidjeli da bi se u Velikoj Gorici ponovno mogla uspostaviti sekcija koja se ugasila. Krenuli smo s dva termina u dvorani Osnovne škole Jurja Habdelića. Odaziv je odmah na startu bio odličan, jer smo imali preko trideset klinaca, a ja sam uvido da među njima ima i one djece koja mogu napraviti i značajnije rezulate- prisjetio se velikogoričkih početaka.
Najveći problem tada su im predstavljali termini, no s godinama rada i upornošću koja ih krasi, klub je izrastao u respektabilnu sredinu u koju se danas mnogi mogu ugledati. Pokretač svih rezultata bila je Dorotea Cvetković uz koju su kasnije stasale i mnoge druge perspektivne sportašice koje su danas najveći promotor velikogoričkog taekwondoa.
Uz bok najboljima
Uz mukotrpan rad i rezulati su iz godine u godinu sve bolji, a to potvrđuje i podatak kako je juniorska ekipa prošle godine bila viceprvak Hrvatske, što su djevojke ponovile i ove godine.
-Jednom malom klubu koji to nije, ovaj rezultat daje reputaciju velikog kluba- uz smješak će Matić, čiji natjecatelji više ne osvajaju medalje samo na domaćoj sceni, jer Velikogoričani i na mađunarodnim natjecanjima imaju što za reći, ali i pokazati.
-Visoka razina je, no mi se još uvijek borimo jer nemamo seniore. Sljedeće godine imat ćemo, nadam se jaku seniorsku žensku ekipu kada stasaju ove juniorke. Ima tu pet kvalitetnih djevojaka, a to je jaka baza za hrvatske okvire. Mi treneri uvijek pucamo na visoko jer stvarno imamo vrhunske uvjete, a to je ono najpotrebnije za ovaj sport. Uvjete imamo, ali ono što je također potrebno su financije- rekao je Matić.
A da velikogorički klub staje uz bok najboljima dokazuje i dolazak natjecateljica iz Splita, Dore i Anamarije Runtić te Kristine Čerine, koje su iz TKD Marijan prešle u Veliku Goricu gdje su već potpisale nekoliko sjajnih rezultata, među kojima se posebno ističe plasman Dore Runtić na Europsko kadetsko prvenstvo, dok se Kristina Čerina plasirala na Svjetsko juniorsko prvenstvo.
-To smo i očekivali, iako trebate znati da mi njih nismo doveli zbog rezultata, no to će nam u budućnosti biti itekako dobar iskorak- kaže nam Igor koji za sve ove uspjehe ima samo jednu riječ; naporan rad.
-No, ne smije se zaboraviti niti upornost i želja za uspjehom. Isto tako, sve te djevojke odrađuju ono što im je zadano. Uloga trenera također je velika jer on je taj koji je početak svega. On planira i programira, no ako nema osobe koja će to odrađivati i ispunajvati, njegova uloga je nikakva- nastavio je Matić.
Za Olimpijske igre treba dobro „potegnuti“
Taekwondo je kao sport posljednjih godina među trofejnijim hrvatskim pojedinačnim sportovima. Europske i svjetske medalje potvrđene su i medaljama s Olimpijskih igara u Pekingu gdje su bronce osvojile Sandra Šarić i Martina Zubčić, dok je četiri godine kasnije medalju istog sjaja u Londonu osvojila Lucija Zaninović. Kako velikogoričke juniorke polako stasaju u seniorke, zanimalo nas je možemo li i njih jednog dana gledati na najvećoj svjetskoj smotri.
-Potencijlaa djevojke imaju. Uvjete također imamo, samo moramo nastaviti trenirati. 2020. godina je i nije daleko, a i sam sustav kvalifikacija dosta je kompliciran. Taj ciklus je dosta težak i strašno naporan, a financijki je neizdrživ za naše uvjete. Već ove godine počeli su se sakupljati bodovi za nastup na Olimpijskim igrama u Tokiju. Bodovima osvojenim u Sloveniji Lara Derdić Trifunović našla se na toj listi- rekao nam je Matić koji za sljedeću godinu ima u planu proći desetak turnira iz G1 serije.
Bombastične izjave od njega nikada neće te čuti i doživjeti, tako je bilo tijekom svih ovih godina otkako Taekwondo klub Velika Gorica postoji. U sjeni i tišini, daleko od očiju javnosti, Matić zajedno za svojom složnom ekipom priprema natjecatelje za nove izaove, koji mu za uzvrat donose mnogo radosti i zadovoljsta, a to je ono što ga tjera prema naprijed.
Mostarac sa zagrebačkom adresom atletiku zamijenio taekwondoom
Danas četrdesetogodišnji Igor Matić rodom je iz Mostara, a uz sport je vezan već punih 35 godina, dok je u svijet taekwondoa ušao 1996. godine.
-Cijeli život mi se sveo na sport, a tako će biti i dalje. U početku sam se bavio atletikom, baš kao i danas Branko Kaurić koji je pionir ovog sporta u Velikoj Gorici. Rat je utjecao da ne postignem neke veće uspjehe kao sportaš, no zato sam si predodredio da budem dobar trener u pojedinačnom sportu. Kontaktni sport oduvijek sam volio, a s taekwondoom sam se upoznao u Zagrebu te sam se zaljubio u njega. Neki će reći, pa i judo je kontaktni sport, i je, no on je više statički. za razliku od taekwondo koji se uvelike promijenio u posljednjih petnaest godina- ispričao nam je Igor Matić o svom sportskom putu i napomenu sljedeće:
„Nimalo ne žalim što sam na kraju završio u taekwondou. Najbitnije je da sam u sportu i radim s djecom što mi je primarno, a tome me naučio i Kineziološki fakultet“.
Članak je objavljen u tiskanom izdanju VGdanas novina broj 93
Rezultatska ljestvica podiže se svake godine, a da velikogorički klub polako staje uz bok ponajboljim hrvatskim klubovima potvrđuje i podatak kako su 1. siječnja ove godine potpis za Taekwondo klub Velika Gorica stavile tri vrsne splitke sportašice- Dora i Anamarija Runtić te Kristina Čerina koje uz već provjerene klupske snage, Nataliju Lovrić, Anamariju Kovčaliju, Laru Derdić Trifunović, Ivonu Mihanović, Barbaru Tarandek, Ninu Mikulin, Leonardu Šipušić i druge čine dobitnu ekipu koja uz odlične pojedinačne rezultate redovito osvaja i prva mjesta u ekipnoj konkurenciji klubova.
Sve to bio je dovoljan razlog da posjetimo Teakwondo klub Velika Gorica i njihovog trenera Igora Matića koji je najzaslužniji što je ovaj olimpijski sport u tako kratkom vremenu dostigao ovako sjajne rezultate.
Plodno tlo
-Velika Gorica oduvijek je bila plodno tlo, o čemu svjedoče i rezultati iz osamdesetih godina kada su iz Velike Gorice također dolazili prvaci. Bilo bi suludo da Velika Gorica nema potencijala u sportskom smislu, jer po rezultatima kako u kolektivnim, tako i pojedinačnim sportovima, ona je sportski grad- na početku razgovora će Igor Matić za čiji je dolazak u Veliku Goricu i pokretanje kluba najzaslužniji sadašnji predsjednik Željko Šedlbauer, čija je kćer Iva gašenjem kluba u Velikoj Gorici krenula na treninge u Zagreb gdje ju je trenirao upravo naš sugovornik.
-Nakon šest- sedam godina mi smo uvidjeli da bi se u Velikoj Gorici ponovno mogla uspostaviti sekcija koja se ugasila. Krenuli smo s dva termina u dvorani Osnovne škole Jurja Habdelića. Odaziv je odmah na startu bio odličan, jer smo imali preko trideset klinaca, a ja sam uvido da među njima ima i one djece koja mogu napraviti i značajnije rezulate- prisjetio se velikogoričkih početaka.
Najveći problem tada su im predstavljali termini, no s godinama rada i upornošću koja ih krasi, klub je izrastao u respektabilnu sredinu u koju se danas mnogi mogu ugledati. Pokretač svih rezultata bila je Dorotea Cvetković uz koju su kasnije stasale i mnoge druge perspektivne sportašice koje su danas najveći promotor velikogoričkog taekwondoa.
Uz bok najboljima
Uz mukotrpan rad i rezulati su iz godine u godinu sve bolji, a to potvrđuje i podatak kako je juniorska ekipa prošle godine bila viceprvak Hrvatske, što su djevojke ponovile i ove godine.
-Jednom malom klubu koji to nije, ovaj rezultat daje reputaciju velikog kluba- uz smješak će Matić, čiji natjecatelji više ne osvajaju medalje samo na domaćoj sceni, jer Velikogoričani i na mađunarodnim natjecanjima imaju što za reći, ali i pokazati.
-Visoka razina je, no mi se još uvijek borimo jer nemamo seniore. Sljedeće godine imat ćemo, nadam se jaku seniorsku žensku ekipu kada stasaju ove juniorke. Ima tu pet kvalitetnih djevojaka, a to je jaka baza za hrvatske okvire. Mi treneri uvijek pucamo na visoko jer stvarno imamo vrhunske uvjete, a to je ono najpotrebnije za ovaj sport. Uvjete imamo, ali ono što je također potrebno su financije- rekao je Matić.
A da velikogorički klub staje uz bok najboljima dokazuje i dolazak natjecateljica iz Splita, Dore i Anamarije Runtić te Kristine Čerine, koje su iz TKD Marijan prešle u Veliku Goricu gdje su već potpisale nekoliko sjajnih rezultata, među kojima se posebno ističe plasman Dore Runtić na Europsko kadetsko prvenstvo, dok se Kristina Čerina plasirala na Svjetsko juniorsko prvenstvo.
-To smo i očekivali, iako trebate znati da mi njih nismo doveli zbog rezultata, no to će nam u budućnosti biti itekako dobar iskorak- kaže nam Igor koji za sve ove uspjehe ima samo jednu riječ; naporan rad.
-No, ne smije se zaboraviti niti upornost i želja za uspjehom. Isto tako, sve te djevojke odrađuju ono što im je zadano. Uloga trenera također je velika jer on je taj koji je početak svega. On planira i programira, no ako nema osobe koja će to odrađivati i ispunajvati, njegova uloga je nikakva- nastavio je Matić.
Za Olimpijske igre treba dobro „potegnuti“
Taekwondo je kao sport posljednjih godina među trofejnijim hrvatskim pojedinačnim sportovima. Europske i svjetske medalje potvrđene su i medaljama s Olimpijskih igara u Pekingu gdje su bronce osvojile Sandra Šarić i Martina Zubčić, dok je četiri godine kasnije medalju istog sjaja u Londonu osvojila Lucija Zaninović. Kako velikogoričke juniorke polako stasaju u seniorke, zanimalo nas je možemo li i njih jednog dana gledati na najvećoj svjetskoj smotri.
-Potencijlaa djevojke imaju. Uvjete također imamo, samo moramo nastaviti trenirati. 2020. godina je i nije daleko, a i sam sustav kvalifikacija dosta je kompliciran. Taj ciklus je dosta težak i strašno naporan, a financijki je neizdrživ za naše uvjete. Već ove godine počeli su se sakupljati bodovi za nastup na Olimpijskim igrama u Tokiju. Bodovima osvojenim u Sloveniji Lara Derdić Trifunović našla se na toj listi- rekao nam je Matić koji za sljedeću godinu ima u planu proći desetak turnira iz G1 serije.
Bombastične izjave od njega nikada neće te čuti i doživjeti, tako je bilo tijekom svih ovih godina otkako Taekwondo klub Velika Gorica postoji. U sjeni i tišini, daleko od očiju javnosti, Matić zajedno za svojom složnom ekipom priprema natjecatelje za nove izaove, koji mu za uzvrat donose mnogo radosti i zadovoljsta, a to je ono što ga tjera prema naprijed.
Mostarac sa zagrebačkom adresom atletiku zamijenio taekwondoom
Danas četrdesetogodišnji Igor Matić rodom je iz Mostara, a uz sport je vezan već punih 35 godina, dok je u svijet taekwondoa ušao 1996. godine.
-Cijeli život mi se sveo na sport, a tako će biti i dalje. U početku sam se bavio atletikom, baš kao i danas Branko Kaurić koji je pionir ovog sporta u Velikoj Gorici. Rat je utjecao da ne postignem neke veće uspjehe kao sportaš, no zato sam si predodredio da budem dobar trener u pojedinačnom sportu. Kontaktni sport oduvijek sam volio, a s taekwondoom sam se upoznao u Zagrebu te sam se zaljubio u njega. Neki će reći, pa i judo je kontaktni sport, i je, no on je više statički. za razliku od taekwondo koji se uvelike promijenio u posljednjih petnaest godina- ispričao nam je Igor Matić o svom sportskom putu i napomenu sljedeće:
„Nimalo ne žalim što sam na kraju završio u taekwondou. Najbitnije je da sam u sportu i radim s djecom što mi je primarno, a tome me naučio i Kineziološki fakultet“.
Članak je objavljen u tiskanom izdanju VGdanas novina broj 93
Zadnje objavljeno