Željko Mihalj: "Druga se Središta s nama ne mogu usporediti"
Nogometno Središte Velika Gorica proslavilo je nedavno 20 godina od svog osnutka. Tim povodom odlučili smo porazgovarati s njegovim predsjednikom Željkom Mihaljom koji je na toj dužnosti od prvog dana. Boljeg sugovornika koji je kroz ova dva desetljeća zajedno sa klubovima prošao sito i rešeto nismo mogli poželjeti, jer osim što se prisjetio tih prvih dana, Mihalj je progovorio i o budućnosti turopoljskog nogometa.
Dvadeset godina rada u Središtu je za Vama, kako gledate na to razdoblje u kojem su neki klubovi nestali, dok su se u međuvremenu pojavili neki novi?
Gledajući na prvih dvadeset godina u smislu očuvanja klubova, mi smo Središte koje je u okviru Nogometnog saveza Zagrebačke županije izgubilo najmanje klubova. Mi smo prilikom osnivanja imali 19 klubova, dok danas imamo njih 18. To smatram svojim osobnim, ali i uspjehom svojih suradnika. Mislim da smo dosta toga napravili na stabilnosti i opstanku klubova. Ne samo u smislu pomoći, nego i u stručnom i organizacijskom smislu jer smo klubovima uvijek bili nadohvat ruke.
To razdoblje obilježili su i brojni uspjesi. Koje biste Vi izdvojili?
Ja bih mogao više reći da je Središte sudjelovalo u kreiranju tih uspjeha za koje su u prvom redu zaslužni klubovi. Početkom osnivanja Središta rezultatski je iskakala Velika Mlaka, a zatim su se pojavili Polet i Udarnik. Nažalost, u tom vremenu doživjeli smo krah Radnika koji je četiri sezone igrao u Jedinstvenoj županijskoj ligi. Danas sa zadovoljstvom mogu reći kako je nasljednik Radnika, HNK Gorica, ovog trenutka napravila jedan iskorak. Mislim kako ovog trenutka možemo biti zadovoljni i piramidom koja vlada u turopoljskom nogometu, jer Udarnik će od sljedeće sezone sigurno biti među trećeligašima, što je dobro za daljnji razvoj našeg nogometa.
Kroz ovo razdoblje prošlo je i mnogo suradnika s kojima ste radili.
Što se toga tiče, ja mogu reći kako sam sa svim svojim suradnicima imao dobar odnos. Posebno zadovoljstvo bilo mi je raditi s pokojnim Josipom Katulićem, doajenom hrvatskog i jugoslavenskog suđenja. Bio je to suradnik od kojeg sam puno toga naučio. No, ne mogu, a da ne spomenem ljude koji su također dali svoj puni obol našem radu. To je prije svega Darko Stanilović, zatim Anto Marić, Vlado Stepanić i drugi. Svima njima zahvaljujem na toj suradnji jer je ona bila na vrlo visokoj razini i bez nekih smicalica, budući da u današnjem društvu svatko sebi nastoji napraviti put prema određenom mjestu.
Iako je posljednjih godina u klupsku infrastrukturu puno uloženo, klubovi nam i dalje muku muče s mnoštvom problema?
Ovdje moram zahvaliti političkoj volji vodstva Grada koja je napravila da Nogometno središte Velika Gorica ima najbolje infrastrukturne uvjete na području županije. Mislim da bi Grad u financijskom smislu trebao davati veću potporu. Zasigurno je tu bio problem krize koja je vladala, no vjerujem kako će se i to ispraviti te da će i naši klubovi dobivati ista sredstva kao i oni u drugim gradovima Zagrebačke županije kako bi mogli što lakše podnositi teret natjecanja.
Turopoljski klubovi upravo se najviše žale na skupoću natjecanja zbog čega se često spominje i Turopoljska nogometna liga. Može li ona uopće zaživjeti?
Turopoljska nogometna liga bila bi dobra s aspekta kada se ne bi zahtijevala protočnost liga. Kako se u toj ligi ne bi mogla napraviti protočnost jer smo dio sustava Nogometnog saveza Zagrebačke županije te ne smijemo zanemariti ova manja Središta koja ne mogu napraviti svoje lige, u ovom je trenutku nemoguće izaći iz sustava natjecanja Nogometnog saveza Zagrebačke županije. Za klubove manjih sredina ta je liga pogodna i atraktivna, no klubovi koji imaju ambicije u nju ne bi ušli jer bi to bio zatvoreni krug natjecanja.
Kad smo već kod klubova i natjecanja, hoće li Velika Gorica nakon Radnika ponovno dočekati prvoligaša?
Mogu reći kako HNK Gorica ima dobre strateške ciljeve i da je dobro zamislila svoje buduće ciljeve. Ono čime možemo biti nezadovoljni je mali broj igrača s ovog područja koji trenutno igraju u klubu. Međutim, Škola nogometa HNK Gorice ima apsolutno kvantitetu da iz nje mora izaći kvaliteta. Osobno sam mišljenja kako gospodin Črnko ovog trenutka dobro vodi klub, no mislim da se klub u ovom trenutku za prvoligaške ambicije mora pojačati organizacijski kako bi mogao u budućnosti izdržati sve napore koje iziskuje jedan prvoligaški pogon.
Nogometno središte Velika Gorica najjače je na području Zagrebačke županije.Kada se ono uspoređuje s drugim središtima, koju biste poveznicu napravili?
Nijedno se središte ne može usporediti s našim niti po broju klubova niti po broju igrača. Vi morate znati da u ovom trenutku Velika Gorica ima tri tisuće registriranih igrača, od čega je njih 2200 u mlađim uzrasnim kategorijama. To je jedna cjelina koja zahtijeva i veću pozornost Grada i svih političkih čimbenika, jer svi mi zajedno ne smijemo dozvoliti da nam djeca odlaze iz sporta, već ih moramo još jače poticati na njega. Uz to, nama pogoduje i blizina grada Zagreba tako da se određeni klubovi mogu kadrovirati igračima iz Zagreba, zbog čega su središta koja su udaljenija u deficitu jer ne mogu stvoriti jake sredine.
Znaju Vas u svakoj sredini i svugdje ste dobrodošli, no gdje Vam je najljepše?
Najljepše je doma, kako znaju reći ljudi. Ja sam poznat u svim sredinama jer sam ujedno i koordinator natjecanja tako da imam doticaj sa svakim klubom i zbog te činjenice gdje god dođem, mogu reći da se osjećam kao doma. Mogu slobodno reći da još nisam naišao na sredinu u kojoj ne bih bio dobrodošao i gdje nisam poznavao ljude.
Konstantno slušamo priče ljudi kako Vas treba mijenjati, no kada dođe do izbora, uvijek dobijete podršku. Koji je razlog toga?
Onog tko je na vrhu vlasti uvijek se želi smijeniti, no kada se dođe do određenih argumenata i kada ste klubovima stalno na usluzi, onda ipak prevagnu oni argumenti koji idu meni osobno u korist. Ja sam do sada dobio šest mandata, tako da su sve to priče rekla-kazala koje nemaju svoje utemeljenje.
I na kraju ovog razgovora, koju biste poruku uputili svim nogometašima i nogometnim djelatnicima?
Priželjkujem da što više mlađih ljudi uđe u nogometne klubove jer klubovi su nam trenutno ograničeni na dva do tri čovjeka koji muku muče sa svim problemima. Upravo zato molim mlađe da se uključe u rad kao nekada, jer samo tom sinergijom iskustva i mladosti možemo dalje napredovati.