Proslavljena župna svetkovina u Župi Navještenja Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici

Večernjim euharistijskim slavljem 25. ožujka koje je predvodio generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije doc. dr. Krunoslav Novak, u suslavlju sa župnim vikarom vlč. Antonijem Kovačićem i uz asistenciju đakona Grga Markovića na službi u župi, Ljudevita Marije Jaroša bogoslova iz župe i brojnih ministranata, završena je proslava župne svetkovine u župi Navještenja Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici.

Pozdravljajući župljane na početku euharistije i zahvaljujući im što su došli na proslavu župne svetkovine prečasni Novak je podijelio s okupljenim vjernicima ono što je čuo prilazeći crkvi. Bio je to razgovor između jednog oca i sina u kojem je otac dječaku objasnio kako danas može i zakasniti na trening jer ovo što se sada događa u crkvi je jako važno.

U homiliji, osvrćući se na Marijin pristanak 'Neka mi bude po riječi tvojoj' i Josipovu poslušnost uputi dobivenoj u snu, prečasni je Novak naglasio kako pronalazimo jednu zajedničku dimenziju koja povezuje Josipa i Mariju prije nego su zajedno krenuli u život. 'To je otvorenost za Boga, prihvaćanje Božje volje i osluškivanje potrebe drugoga, te je svaki od njih osobno donio odluku. Da bismo u životu mogli uspostaviti istinske odnose koji će biti na izgradnju nas i drugih, trebamo donositi osobne odluke, opredijeliti se, uzimajući u obzir potrebu onih na koje smo upućeni. Naše odluke nisu samo za nas, nego ostavljaju dalekosežne posljedice na naše odnose s drugim ljudima. Ova poruka želi nas izvući iz sebične interpretacije slobode, od individualizma koji na mnogim razinama insistira na zanemarivanju odgovornosti jednih za druge.'

U nastavku homilije prečasni Novak je pojasnio kako promatrajući događaj navještenja možemo reći da danas razmatramo način kako Bog komunicira s čovjekom.

"Razmatramo događaj Božje intervencije u povijest ljudskoga roda ili u osobnu povijest svakoga od nas. Zastati nam je nad tim otajstvom Božje ljubavi prema nama dok se obraćamo Gospodinu moleći za naše potrebe i potrebe onih s kojima dijelimo trenutke našega života. Moleći da prije svega budemo otvoreno Božjemu Duhu i njegovoj providnosti u izgradnji međusobnog povjerenja. Molimo za mir u svijetu, preporučujemo Gospodinu misli i srca onih koji mogu svojim odlukama doprinijeti očuvanju tolikih života. Da započnu stvarnu komunikaciju, koja neće biti temeljena samo na interesima pojedinaca, nego na traženju dobrobiti i rješenja nemira i sukoba. Molimo za nova duhovna svećenička i redovnička zvanja, stavljajući pred svakoga od nas događaj navještenja, koji pokazuje da Božji intervent u život pojedinca zahvaća mnoge. Tako i prihvaćanjem duhovnog poziva kod naših mladih ne događa se samo promjena njihovog života, već i života njihovih obitelji. Prihvatiti i živjeti duhovni poziv nije biranje lagodnijeg puta, ali znači odgovoriti Bogu na poziv poput Marije, u kojemu je sadržan i Božji odgovor da Bog svoj blagoslov neće uskratiti. Molimo za sve potrebe ove župne zajednice, da potaknuti današnjim blagdanom još više nastojimo u izgradnji zajedništva, međusobnog povjerenja i vjere u Gospodina, koji nas u ovoj godini jubileja ponovno podsjeća da ne zaboravimo vlastite korijene, te da živimo ohrabreni vjerom naših predaka. Neka nas Gospodin, koji je po riječi upućenoj Mariji došao na svijet kao Riječ koja je tijelom postala, blagoslovi. Da osluškivanje Božjeg nauma za naše osobne živote i naše zajedništvo bude uvijek utemeljeno u dijalogu s Bogom. U tome neka nas nadahnjuje Marijin ponizni stav: usprkos strahu i protivštinama pouzdati se u Boga i prihvatiti njegov put. Danas je pravi dan da zatražimo od Gospodina milost da svatko od nas može reći „Evo i mene, neka mi bude po tvojoj riječi“, zaključio je homiliju prečasni Novak.

Na euharistijskom slavlju pjevao je župni mješoviti zbor.

Misu poldanicu predvodio je vlč. Vlado Cvetnić, župnik Župe sv. Jurja mučenika i Presvetog Imena Marijina u Odri uz koncelebraciju petnaestorice svećenika velikogoričko odranskog dekanata i iz nadbiskupije i župnika domaćina vlč. Norberta Ivana Koprivca.

Homiliju je vlč. Cvetnić započeo čestitkom okupljenim vjernicima za njihov župni god.

„Navještenje je prijelomni događaj u povijesti ljudskoga roda. S njim počinje naše spasenje, novo stvaranje. To je događaj za kojim su čeznula sva pokoljenja, navještaju ga proroci, a ostvario se u Nazaretu. Blažena Djevica Marija je milosti puna, a mi ljudi smo grešnosti puni. Mir i sklad u nama je grijehom narušen. No, Marija nam donosi Isusa koji nam prašta, pruža ruku i srce, daje milost i pomoć da ponovno obnovimo i sačuvamo u sebi mir i sklad grijehom narušen i živimo kao novi ljudi. Stoga danas, i u ovoj korizmi, u svetoj jubilejskoj godini kao hodočasnici nade želimo jače otvoriti vrata Kristu, jer tek u njemu i po njemu imamo pravi i puni život", istaknuo je u propovijedi vlč. Cvetnić.

Vjernici su ophodom oko oltara nakon euharistijskih slavlja uputili Mariji svoje zahvale i molbe.

Župa se za svetkovinu pripremala petodnevnom pripravom.

Priprava je započela u četvrtak, 20. ožujka kad je misu predslavio don Damir Stojić, salezijanac. U homiliji, osvrćući se na evanđelje o siromahu Lazaru i bogatašu, don Damir je naglasio da nije opisano da je bogataš bio ogrezao u grijehu nego da je učinio grijeh propusta – nije pomogao čovjeku u potrebi. Don Stojić je spomenuo da mu je najbolnije kao župniku bilo kad bi mu vjernici došli prijaviti sprovod i, na pitanje je li se pokojnik prije smrti ispovjedio i jesu li zvali svećenika, odgovorili da je iznenada umro. Pojasnio je da iznenada možemo završiti fakultet, iznenada se možemo udati ili oženiti, ali jedno je sigurno a to je da ćemo umrijeti i neka pripazimo da si ne zatvorimo vrata vječnosti.

Drugog dana priprave, u petak 21. ožujka euharistijsko slavlje je predvodio p. Stjepan Ivan Horvat Misionar Krvi Kristove.

"Mi ljudi nismo svjesni toga da ćemo jednog dana otići", rekao je u homiliji p. Stjepan Ivan Horvat. 'Nas za sto godina neće biti na ovom svijetu. Kad jednog dana dođemo pred Boga sva nepravda za koju su nas krivo optužili će se razotkriti, ali razotkrit će se i ono gdje smo bili krivi. Josip prodan u Egipat ne osvećuje se braći jer se boji Boga. Osveta je uvijek poraz ljubavi. Isus je na križu rekao:

"Oče oprosti im jer ne znaju što čine." Kad nam netko čini zlo to čini jer je upao pod utjecaj zloga. Vinogradari su istukli, kamenovali i ubili slugu. Ubili su i sina vinogradarevog. Bog će tražiti račun za naš život. Teško je čuti istinu, ali ako nas netko u ljubavi upozori, trebamo se zamisliti jer nam ta osoba želi pomoći. Kad gledamo na križ znamo da to nije kraj. Važno je ovaj život proživjeti sveto. I mi ponekad zatajimo Isusa, ali važno je tada plakati kao Petar nad svojim grijesima. Želim Isuse biti bolji prema bližnjima sebi na spasenje a tebi na slavu', zaključio je homiliju p. Horvat.

Trećeg dana, u subotu 22. ožujka euharistiju je predvodio vlč. Filip Šešek povjerenik za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije.

"Ljudski je život krhak, jedan smo dan zdravi, drugog se dana razbolimo" započeo je svoju homiliju vlč. Šešek.

"Kako starimo život postaje sve krhkiji. Učenici dolaze Isusu jer se dogodio skandal, obeščašćen je hram. Kod ljudi onoga vremena, a tako je to i danas, uvriježilo se mišljenje da ako ti se dogodi neko zlo onda si grešan čovjek i zbog toga ti se zlo dogodilo. Isus to želi razjasniti. I mi se znamo pitati kad nam se zlo dogodi kako je moguće da nam se tako nešto, križ, dogodio a mi vjerujemo Bogu. Isus odbacuje svaku vezu između patnje i grijeha. Ugledajmo se u svece jer su dobar primjer. Ne smijemo potratiti svoje dane. Ne smijemo biti nepromišljeni u životu. Možda ne razumijemo sve što nam se dogodilo u životu, ali sve ima smisao da bismo ušli u odnos s Gospodinom. Na kraju života ljudi nama svećenicima kažu što ih boli „žao mi je vlč. što nisam oprostio“, jer na kraju života bit ćemo pitani o ljubavi. Učinimo preobrazbu svoga života, svojih odnosa, preobrazbu u onome što nije bilo dobro. Smokva tri godine nije donosila ploda. No Gospodar je pušta još neko vrijeme. Tako je dobar i prema nama. Daruje nam nadu da će i od nas biti nešto dobro. Svaka ispovijed je nova prilika kad kažemo da nam je žao. Taj žao preobrazimo u 'Bogu hvala'. Bit će trenutaka suša u životu, ali to su blagoslovljeni trenuci u kojima treba prepoznati nadu."

Četvrtog dana priprave za župnu svetkovinu, u nedjelju 23. ožujka, misu je predvodio vlč. Toni Potrebić, odgajatelj u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu i katedralni ceremonijar u Zagrebačkoj nadbiskupiji. U homiliji je naglasio da je korizma hod prema Uskrsu, prema životu.

"Svaka nedjelja je jedna postaja. Prva nedjelja bila je postaja pustinje i gladi, druga je uspon na brdo Tabor. Današnja nedjelja i evanđelje je poput crne kronike koja donosi niz žalosnih vijesti, uz ostalo i Isusovu prispodobu o neplodnoj smokvi. Evanđelje nas poziva da uđemo u stvarnost. Isusa izvještavaju o svetogrdnom događaju Poncija Pilata. Pomiješao je krv ljudi s krvlju životinja. Isus podsjeća na događaj kad se kula srušila na ljude. I mi izvještavamo Isusa o tragičnim događajima u našim životima. I tražimo krivca. Što nam Isus na to govori? Isus ne traži krivca. Razbija mišljenje tog vremena da smo za zlo krivi sami. Moguće je promašiti život, ali moguće je i obratiti se i to je nada koju nam Isus daje. Prvo čitanje ove nedjelje donosi događaj o Mojsiju i grmu koji ne izgara. Mojsije je čuo Boga koji mu govori jer vidi i čuje stvarnost, muku svojeg naroda. Bog vidi i čuje stvarnost oko sebe i traži da i mi vidimo i čujemo, i to znači obratiti se. Neplodna je smokva slika svakoga od nas jer Bog nam daje uvijek novu priliku da se obratimo, promijenimo život. Dana nam je godina jubileja kao prilika da se obratimo. Božja riječ nas poziva da izvijestimo Isusa o tragičnim događajima našeg života i on će nas čuti. Ali i mi se možemo obratiti i susresti Galilejca koji je za nas bio spreman proliti krv da bismo se mi obratili.'

Posljednjeg dana priprave, u ponedjeljak 24. ožujka, misno slavlje je predslavio vlč. Petar Tisaj župni vikar u Župi Svih svetih u Sesvetama. U homiliji se osvrnuo na Naamana Sirca.

'Naaman se raspituje kod sluškinje kako bi mogao ozdraviti. Elizej ga šalje da se okupa u rijeci Jordanu sedam puta. Naaman je ljut. Pitao je struku za savjet, ali je ne sluša. Onda je ipak poslušao svoje sluge. Koliko smo puta i sami takvi. Koliko puta sami ne znamo poslušati savjet. Ljudi nisu s ljubavlju primili Isusa u njegovom kraju. Očevici su bili najslabiji vjernici. I nama se to događa, da smo odgojeni u kršćanskim obiteljima i u jednom trenu se odmetnemo. Isus nas želi opomenuti da se uspravimo, poput Židova koji su toliko puta pali ali su se nakon svakog pada podigli. Gospodin nam želi reći da nas traži sad, ne okrećimo se u prošlost nego budimo uz Gospodina sada“.

Tijekom mise vjernicima je podijeljen sakrament bolesničkog pomazanja.

Tekst: Snježana Kirinić Grubić
Foto: župa Navještenja BDM