"Ženidba turopoljskog plemenitaša Vida Lackovića": Nekadašnja svadba u našem zavičaju iz pera Josipa Kovačevića

Muzej Turopolja donosi fotografije iz Mraclina 1967. godine koje nam svjedoče o pojedinim običajima na turopoljskoj svadbi. Jedna objava, kažu iz Muzeja, ne bi bila dovoljna da vam ispriča priču o nekadašnjim svadbama u našem zavičaju i zato vam toplo preporučaju pripovijetku „Ženidba turopoljskog plemenitaša Vida Lackovića“ iz 1968. godine autora Josipa Kovačevića.

Nekada je svadba obično trajala tri do četiri dana. Prvog dana okupljali su se uzvanici, kitilo se konje i kola i odlazilo po škrinje kod mlade.

Glavni dio svadbe odvijao se drugoga dana – uzvanici bi se okupili kod mladoženje gdje su formirali svadbenu povorku radi odlaska po mladu. Istog jutra mladenci su se odijevali. Mladenki je pomagala posmikala/posnešica (danas kuma) koja joj je na glavu stavljala kitice (svadbenu krunu), a mladenac je oblačio svoju najbolju odjeću; ako je bio plemenitaš neizostavni su bili menten, uske hlače, čizme, šubara i sablja. Nakon crkvenog obreda svatovi su se vraćali u mladenkin dom gdje se nastavilo slavlje.

Trećeg dana svadbena povorka kretala je iz mladenkine kuće u mladoženjinu. Tog dana se između ostalog mlada presvlačila. Skidale su joj se kitice i stavljala poculica koja postaje simbol mladenkine nove uloge i odgovornosti.

Foto: Fotodokumentacija Muzeja Turopolja, autor: Višnja Huzjak, 1967.