Biskup Goričanima: Ja nisam putnik bez karte

-Ja nisam putnik, putnik bez karte. Ja imam svoj brod, svog Boga, svoj svod i svoj rod, ja nisam putnik bez karte- stihovi su hvarskog pjesnika Josipa Slavića kojeg je na početku i kraju propovijedi istaknuo biskup hvarski, Slobodan Štambuk na svetoj misi kojom je završilo 26. zavjetno pješačko hodočašće Velikogoričana Majci Božjoj Bistričkoj.

Unatoč najavama nevremena, kiše i grmljavine, u 5 sati ujutro okupilo se mnoštvo ispred crkve Navještenja Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici. Uz molitvu koju je predvodio župnik Norbert Ivan Koprivec nepokolebana rijeka vjernika krenula je na 45 km dugačak put k Majci Božjoj Bistričkoj.

Vrijeme "na ruku" hodočasnicima

Zasigurno je bilo i onih koji su možda ustuknuli odvažiti se na ovo hodočašće zbog kiše koja je od 3 sata ujutro padala, no otkako se krenulo iz Velike Gorice tmurni oblaci nisu ispustili ni kap na hodočasnike koji su kišobrane i kabanice izvadili iz torbi tek na pola puta kod Kašine.

Hodalo se uz molitvu, pjesmu, razgovor, tišinu…svatko kako se osjećao, a nakon prvih 8 km „za zagrijavanje“ obilat doručak još jednom su pripremili mještani Ščitarjeva, članovi raznih mjesnih udruga, župe svetog Martina Biskupa i mjesnog odbora. Nakon pražetine, rakije, kave ili krafne kolona na čelu koje je bio križ krenula je na autoput, pa sve do Soblinca gdje je sljedeće mjesto odmora.

Tu se nepregledna kolona hodočasnika „razbila“ na manje i veće skupine, ovisno kako je tko držao tempo hoda. Oblaci su slijedili Goričane cijelim putem no tek u Kašini, gdje su mnogi odmorili i prigrizli gablec, popili kavu, iskoristili su se kišobrani i kabanice, no tek nakratko, da bi na Lazu ponovno počela kiša.

Može li se što novo napisati o putu kojem hodočastimo svih ovih godina? Uvijek, jer priča je onoliko koliko i hodočasnika, a gospodin Antun ove godine je izbrojao 1800 ljudi. Da svatko ima svoju priču potvrđuje i baka koja je putem hodala potpuno bosa, žena iznemogla od puta koja je doslovno ležala u travi na kraju Kašine, djeca koje je ove godine bilo vidljivo više nego prethodnih godina, koliko ljudi, toliko priča, toliko i nakana i zahvala uz jednu zajedničku, a to je zahvala što je goričko područje bilo pošteđeno ratnih razaranja u Domovinskom ratu zbog čega je ovo hodočašće i počelo 1991.godine.

Većina hodočasnika oko 15 sati pristigla je pred svetište u Mariji Bistrici te pričekala ulaznu procesiju, a bilo je onih koji su stigli puno prije, a i puno kasnije, no svi na vrijeme za svetu misu na otvorenom. Na početku ih je sve pozdravio rektor svetišta prečasni Domagoj Matošević koji je nabrojao sve župe Velikogoričko-odranskog dekanata koje sudjeluju na hodočašću te pozdravio i one pristigle iz drugih župa. Misu je ove godine predvodio monsinjor Slobodan Štambuk , biskup hvarski.

-Odabrao sam za početak propovijedi stihove jednog svog otočanina s Hvara koji razmišlja o sebi i smislu svog životnog puta, i tu bih želio vama koji ste hodočastili, hodom svojim častili Majku Božju i boga preporučiti da se prepoznate u njegovim riječima kada da nije putnik bez veze, da ima kartu u džepu, i da točno zna gdje pripada, točno zna kako se zove njegov brod, točno zna svoj hod, što je njegov svod nad njim i što je njegov brod. Trebali bi u tome prepoznati sami sebe, svoje obitelji, svoje okružje, sve ono što čini taj svod oko nas i iznad nas i tu bih pozvao sve jer vjerujem svi ste ovdje i činite ovo za jedno, a to je vjerujem vaša obitelj. Hodali ste muževi za ženu i djecu, djeca za tatu i mamu, stariji za mlađe, mlađi za starije, i tu prepoznajmo sebe dolazeći Majici Božjoj, jer ono što je najvrednije u životu naše hrvatske nacije je obitelj, taj bit,taj temelj,osnovica svega je obitelj-naglasio je u homiliji monsinjor Štambuk.

O obitelji

Poručio je svim muškarcima na misi , posebno očevima, da pojem svoju divnu ulogu, budu sigurnost svojoj obitelji jer se obiteljska ljubav temelji na očevoj ljubavi te da se svaki otac upita je li temelj svoje obitelji s prepoznatljivom vjerom.

Obratio se potom i ženama dodavši da od svih titula koje postoje na svijetu nijedna nije velika kao titula majke koja je temelj života i poziva sve majke da bude kršćanska majka koja sve stvarnosti u svojoj obitelji doživljava duboko, ljudski ispravno i kršćanski temeljito. Za bake i djedove biskup je poručio da ne postoji literatura koja govori kako biti baka i djeda, ali da se tom ulogom njima pruža nova prilika da budu roditelji, odnosno produžena ruka svojoj djeci.

-Djeca se obično ljute na majku jer kad ne dođu na vrijeme kući, majka ne spava, nego ih čeka, ponekad ukori. O sine moj, kćerko moja, budi sretan da te netko čeka jer doći će vrijeme kada te nitko neće čekati, kad nitko neće brigu voditi o tebi. Budite sretni dok ima netko tko vodi brigu o tebi i nije mu svejedno što nisi stigao na vrijeme kući- poručio je biskup Štambuk svim mladima.

Dvije najvažnije stranke

Za kraj je spomenuo domovinu i otkrio, u svome stilu, za koje to dvije stranke osobno navija.

-Voljeli biste znati, pa ću prići bliže da dobro čujete koje stranke najviše volim. Prva je moja crkva s 10 zapovjedi Božjih, kada da bi na ovom svijetu bilo što više stranaka koje se drže principa Božjih,u državi i našem narodu bi više bilo blagoslova i sreće. Druga stranka je moj narod, onaj moj s otoka, i ovaj s ravnica i polja, iz cijele Hrvatske, njegova sigurnost, mir i budućnost.“ Ja nisam putnik, putnik bez karte,ja imam svog Boga, svoj rod i nebeski svod“, bilo tako kod svih vas. Amen-zaključio je biskup za kraj pokazavši i divljenje svim hodočasnicima što ih ni loše vrijeme nije pokolebalo da sudjeluju u zavjetnom hodočašću.

Našu fotogaleriju pogledajte OVDJE.

Dio iz propovjedi: Zašto Zoran želi biti papa? (snimka: Ivica Gašpar)