Zubek vila nosi Turopoljsko srce

Dalija Zubek poznata je u Velikoj Gorici kao Dalija velikog srca, a odnedavno je dobila i simpatičan naziv "Zubek vila". Značenje ne treba posebno obrazlagati budući da svi oni koji su se s njom susreli zasigurno već znaju kako je ona glavna inicijatorica i organizatorica raznih humanitarnih akcija u našem gradu i okolici. Iz tog je razloga ove godine Povjerenstvo za dodjelu nagrada Grada Velike Gorice odredilo kako je upravo ona zaslužna primiti nagradu "Turopoljsko srce".

Pitate li je na prvu za brojne goričke humanitarne akcije, skromno će reći kako to nije njena zasluga. No, iako se u njene akcije uključuju i drugi ljudi voljni pomoći čovjeku u nevolji, neosporno je da je upravo ona glavna pokretačka snaga kad je u pitanju mobiliziranje volontera i donatora za pomoć ljudima na rubu egzistencije, djeci iz socijalno ugroženih obitelji ili za pomoć napuštenim životinjama prema kojima odmalena gaji veliku ljubav, a više o svemu otkrila je u razgovoru za naš list.

-Odrasla sam u Velikoj Gorici u četveročlanoj obitelji, imala sam sreću uživati u sretnom djetinjstvu, mama je bila ugostitelj, tata je radio na aerodromu, sestra je umjetnička duša, pjevačica oduvijek zaljubljena u glazbu. Nakon osnovne škole završila sam Upravnu školu, no kako nam je nakon rata egzistencija visjela u zraku, odselili smo svi zajedno u Njemačku gdje sam provela deset godina- ispričala nam je Dalija Zubek.

Sve je počelo od pomaganja mladim ovisnicima

Upravo je u Njemačkoj prvi put došla u doticaj s jednim oblikom humanitarnog rada radeći kao volonterka koja je doslovno na ulici maloljetne ovisnike o drogama nagovarala da se odluče na liječenje u komuni.

-To sam počela raditi s 22 godine, a sve je počelo jer je jedna cura iz našeg užeg društva bila ovisnica. Mi to nismo odmah skužili, no kad smo shvatili, razgovarali smo s njom, nagovarali je da krene na liječenje, išli na razgovore s njom za komunu, posjećivali je tamo i tako dalje. Kao prijatelji i mi smo sami morali razgovarati s psiholozima koji su nas upoznali sa svime. Bili su oduševljeni što smo cijelo vrijeme bili uz nju i upoznali su nas s tim oblikom volontiranja usmjerenim na pomaganje maloljetnicima. Javili smo se u njihov centar, dobili smo smjernice s obzirom da se radi s ovisnicima koji možda imaju i kakvu zaraznu bolest i odmah smo krenuli   volontirati. To me ispunjavalo i približilo humanitarnom radu- prisjeća se naša sugovornica koja je na frankfurtskim ulicama ovisnicima pomagala sedam godina.

-Uistinu, to iskustvo me ispunjavalo, kad vidiš pomake zbog svog rada. I dan-danas sam u kontaktu s puno mladih ljudi koji su se izvukli, a nažalost, droga je takva pošast da više ima onih koji se nisu izvukli- dodaje Dalija.

Povratak u Veliku Goricu i prva humanitarka

Nakon Njemačke odselila se u Italiju gdje je živjela i radila pet godina, i potom se odlučila vratiti doma, u Hrvatsku. Kako se u inozemstvu bavila knjigovodstvom, odlučila se time baviti i u Velikoj Gorici i danas kaže kako je dobro izabrala jer posla ima. Nakon nekoliko godina, kada se etablirala i sredila svoju situaciju, započela je s humanitarnim radom.

 -Sve je počelo kad smo Tomislav Magačić, Juraj Odrčić i ja odlučili pokrenuti humanitarku "Goričani daruju Božić" koja je, s obzirom na kratki rok, ispala super. Skupili smo dvadesetak paketa hrane i higijenskih potrepština za potrebite i podijelili ih prema popisu Centra za socijalnu skrb Velika Gorica. I tako je to krenulo. Nakon dvije godine počeli smo s humanitarnom akcijom "Prvaci" s ciljem da djecu iz obitelji slabijeg imovinskog stanja koja kreću u prvi razred osnovne škole opremimo sa svim potrebnim stvarima za početak školske godine. Potom je krenula akcija za svetog Nikolu na kojoj smo lani darivali 99 djece iz socijalno ugroženih obitelji i tako se to nastavilo sve više i više- kaže gorička humanitarka.

Neprocjenjiv osjećaj kojeg pruža pomaganje drugima

Kako kaže, osjećaj ispunjenosti kojeg joj pruža humanitarni rad ne bi mijenjala ni za što, a veseli je što su se u to uključili i brojni drugi ljudi.

-Nisam oduvijek bila humanitarno osviještena u toj mjeri i nisam uvijek znala koliko to ispunjava čovjeka, a zaista te ispunjava uz vrlo malo truda kojeg uložiš u neku humanitarnu akciju. Najbitnije je tu da se promijeni ljudska svijest kad je u pitanju volontiranje, nema tu tko je koje boje kože, nema mjesta politici, tu si samo čovjek koji teži da iza sebe ostavi neki pozitivan trag. Ja nikad ne mogu dobiti, čak niti ovom nagradom, onoliko koliko dobivam osjećajem ispunjenja kojeg pruža volontiranje i pomoć potrebitima, čemu posvetim to malo slobodnog vremena. Posao nosi svoje obaveze i bude teško, ali motivira me to što više imam posla, više mogu dati drugima- kaže Dalija ističući da ništa od toga ne bi bilo moguće bez potpore drugih volontera i donatora.

-U svim tim humanitarnim akcijama uz mene stoji strašno velik broj ljudi, to su moji klijenti iz Legalisa, obitelj, prijatelji da ne govorim, puno se ljudi uključilo i drago mi je da smo pokrenuli tu lavinu pomaganja, drago mi je da nas je sve više. Jako je puno ljudi uz mene i radujem se ovoj nagradi jer mislim da je to nagrada ne samo mene, nego svih nas, volontera, donatora, svih onih koji su se okrenuli oko sebe i primijetili one u potrebi i pomogli im- dodaje Dalija.

Kao vrijedne goričke humanitarce ističe udrugu Zdrav duh koja je začetnik Tour de Tura i druženja s humanitarnim ciljem, zatim ekipu Goričani-humanitarka koji svake godine održavaju humanitarni nogometni turnir, cure VG Buvljakuše čiji svaki buvljak sada ima humanitarnu notu, pojedince poput Marije Šapine Gale koja je sve slobodno vrijeme koje ima posvetila humanitarnom radu.

-Moram istaknuti i klijente Legalisa koji podržavaju te akcije godinama, posebno bih istaknula VGdanas jer bez njih to ne bi išlo, ne bi bilo u takvom obimu. Ima pojedinaca koji su 24 sata sa mnom; pakiraju, pomažu, razvoze pakete, poput moje desne ruke Tihane Maretić koja se cijela dala u tu priču. Iz POUVG-a, Barbara Grđan Odrčić i Ivan Rak nam uvijek pomognu u svakom pogledu i ustupe prostor kad zatreba, Centar za socijalnu skrb ustupi adrese potrebitih obitelji i samaca, a kad je u pitanju akcija za đake prvake, tvrtka Fokus nam je od početka izašla u susret, napravila velikodušnu ponudu i zaslužni su što toliko djece možemo opremiti za školu. I za kraj, zahvaljujem dogradonačelniku Krešimiru Ačkaru koji je jednostavno osoba koja daje vjetar u leđa svima nama koji se trudimo ostaviti trag, prenijeti poruku i povezati Goričane. Njegova bezrezervna podrška je velik dio našeg zajedničkog uspjeha- poručuje Dalija ponosna što je humanitaraca sve više, ali sa sjetom ističe kako, nažalost, raste broj onih u potrebi.

-Sve što radimo, radimo da ljudi doniraju u okviru svojih mogućnosti. Stvarno, 5 kuna je 5 kuna, imamo godinama donatore koji daju u okviru mogućnosti, nisu imućni i daleko su od toga, ali to je ta razvijena svijest i svi mi trebamo na tome poraditi jer je svaka pomoć dobrodošla- ističe Dalija rekavši kako su se svi volonteri u ovim humanitarnim akcijama uvjerili kako oko nas ima jako tužnih priča, bilo da je riječ o obiteljima na rubu egzistencije, bračnim parovima starije životne dobi ili onih koji žive sami samcati u zabačenim dijelovima susjednih općina, u uvjetima u kojima nitko ne bi trebao živjeti.

Spremna pomoći životinjama

Osim što pomaže ljudima, uvijek je spremna pomoći i životinjama. U zbrinjavanju napuštenih ljubimaca aktivirala se kao članica Udruge 60+, a danas je volonterka Sigurne kućice koju uvijek rado pomaže.

-Odmalena gajim veliku ljubav prema životinjama jer su nas tako roditelji odgojili, uvijek smo imali kućne ljubimce o kojima smo se brinuli. I danas doma u Starom Čiču imam dva psa i mačku. Pomažem koliko stignem Sigurnoj kućici, ali jako malo jer me druge obveze ograničavaju. Svi smo zahvalni Gradu što je prepoznao tu potrebu da se otvori no-kill sklonište za životinje i imamo super suradnju. Velik dio posla tu obavljaju volonterke Marina Manucci, Martina Vujnović, Ana Hećimović Najcer, Vesna Ožbolt i Barbara Mrklić, a osobno smatram da treba kazniti neodgovorne vlasnike pasa, da ne govorim o onima koji zlostavljaju životinje- kaže Dalija.

Humanitarne akcije idu dalje

-Velikogoričani prihvate svaku humanitarnu akciju, što je veoma pohvalno, ali mislim da bi trebalo težiti tome da se humanitarne akcije ne traže uokolo jer mi možemo pomoći ljudima oko sebe, potrebe itekako ima. Važno je probuditi tu svijest da se ljudi osvrnu oko sebe bez da razmišljaju, mogu biti sami svoja humanitarna akcija, donijeti susjedu koji živi sam nešto iz dućana, pomoći mu platiti račun za struju i tako dalje. Nije ljudska svijest još na toj razini na kojoj bih ja voljela da bude, ali Goričani su puno puta pokazali veliko srce na što svi moramo biti ponosni- istaknula je za kraj.