Marinina priča o dijagnozi koju nitko ne želi čuti

Povodom Dana narcisa, humanitarne akcije u kojoj se prodaju poklonjeni narcisi, a prikupljena sredstva namijenjena su prevenciji i ranom otkrivanju, razgovarali smo s našom sugrađankom o borbi protiv te opake bolesti.

U razgovoru s Marinom Brajdić, 37 - godišnjakinjom iz Velike Gorice, otkrivamo kolika je važnost redovitih pregleda koji spašavaju živote žena.

Kako ste saznali za dijagnozu?

- Redovito idem na kontrole, svake godine na uzv, tako sam išla i prošle godine. U petom mjesecu smo kolektivno išli na sistematski pregled na poslu, gdje su mi pronašli kvržicu koju su odmah punktirali. Dva mjeseca sam radila sve pretrage i nalazi su krajem srpnja pokazali da imam tumor, onaj najagresivniji, trostruko negativan.

S obzirom na moju genetsku predispoziciju niskih leukocita i trombocita, preporučili su promptnu operaciju. Krajem kolovoza sam operirana i za dva mjeseca nakon operacije, započela sam s kemoterapijom. Ispred mene je još 6, svaki tjedan jedna. Ne znam tko je u ovoj situaciji zakazao, jer se tumor nije povećao ni milimetra od drugog do 7. mjeseca kada je postavljena konačna dijagnoza. Zahvaljujem svojoj kolegici s posla na čiji sam nagovor otišla na sistematski, a razmišljala sam da ne idem, jer sam bila na pregledu par mjeseci prije.

Kako ste prihvatili dijagnozu koju niti jedna žena ne želi čuti?

- Prvih dana mi je bilo teško, ali s vremenom sam prihvatila situaciju takva kakva je. Sada se super osjećam, pozitivna sam, imam snage, energije, znam da je ispred mene još dugačak put, ali gledam na njega optimistično.

Koji su najveći izazovi s kojima se žena suočava tijekom liječenja?

- Za početak me zasmetao način na koji su mi rekli dijagnozu. Znam da je to njima rutinski posao, ali svejedno, kao da se ne radi o tumoru. Pomanjkanje empatije i ljudskosti mi je bio najteži. Nisam dobila sve informacije, kao npr. što je biopsija, da je to pregled po kojem se određuje o kojoj se vrsti raka radi. Bilo bi lijepo kada bi ženama u takvoj situaciji, bile odmah pružene sve informacije, koja imaju prava, koje pogodnosti, od besplatnog taksi prijevoza do prijave za inkluzivni dodatak. Evo, ja sam se prijavila u 9. mjesecu i još do sada nisam dobila nikakvu povratnu informaciju, osim one u siječnju ove godine, kojom me obavještavaju da je predmet u procesu. Nisu odmah žene spremne tražiti razne udruge koje su im spremne pomoći, jer je to prvenstveno šok za nju samu, njezine najbliže, i treba vremena da sve sjedne na svoje mjesto.

Koliko pomaže Udruga Edukacijom protiv raka dojke Zagrebačke županije?

- Od nedavno sam i sama u udruzi. Od velike su pomoći, jer zaista raspolažu s puno informacija i okupljaju na žalost veliki broj žena koje se bore ili su se borile s teškim dijagnozama. Takve su Udruge potrebne, ženi je potrebna svaka lijepa riječ ili gesta u takvim situacijama.

Imate li poruku za žene?

- Ne preskačite preglede, testirajte se, opipajte svoje tijelo, tražite drugo mišljenje. Ja sam pozitivnog karaktera, gledam pozitivno na svijet i to preporučujem svim ženama da pronađu tu iskru svijetla u sebi i da ne posustaju. Još je dugačak put preda mnom, ali vjerujem u uspjeh terapije i dug život.

Nakon ovakvog svjedočanstva, važno je osvijestiti da je briga o zdravlju najvažniji zadatak koji imamo u životu. Rano otkrivanje raka dojke može značajno povećati šanse za uspješan oporavak. Svaka žena treba biti svjesna važnosti pregleda koji mogu spasiti život. Uvijek se informirajte, postavljajte pitanja i ne bojte se tražiti pomoć. Potražite informacije, razgovarajte s liječnicima i budite aktivne u brizi za vlastito zdravlje.