Umornih nogu i okrijepljene duše završili 27. zavjetno hodočašće

Svečanim misnim slavljem koje je u subotu u 18 sati predslavio rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta Željko Tanjić završilo je 27. zavjetno pješačko hodočašće Velikogoričana u Mariju Bistricu.

-Imam 73 godine i ovo mi je 22. put da sudjelujem u ovom velikogoričkom zavjetnom hodočašću, da me zdravlje ne služi ne bih se usudio, ali dok god Bog da, dolazit ću-rekao nam je gospodin Mate Bekavac iz Velike Gorice kojeg smo sreli na subotnjem hodočašću. Pri silasku s Laza prema Bistrici sigurno je koračao noseći u ruci tek kišobran i sa svoje 73 godine bio je poticaj onima koji su ga susreli, puno mlađima, da ne posustanu sve do cilja. Gospodin Mate bio je jedna kap u moru mladih i starih, 1900 hodočasnika, koliko ih je nabrojao svima poznati drugi vremešni gospodin Antun Vađon. I ove godine k Majci Božjoj Bistrički, u spomen na zavjet koji je dao blagopokojni monsinjor Frkin, hodočastili su na putu dugom 42 km djeca s roditeljima, bake i djedovi s unucima, prijatelji jedni s drugima...

Unatoč najavljivanoj kiši i nevremenu, hodočasničku kolonu prve kapi stigle su tek u Soblincu, te poslije Kašine, no nisu kišobrani bili dugo u rukama, niti kabanice na glavi. Svi koji su hodili složili su se da ih je vrijeme poslužilo jer blaga povremena kiša nije nikoga omela. Procesija na čelu s raspelom u svetište je ušla nešto iza 15 sati, a vrijeme do mise kratilo se odlaskom u crkvu i na kalvariju, pa odmarajući noge i ručajući nakon napornog puta.

Svetu misu predvodio je vlč. Željko Tanjić, a koncelebrirali su mu rektor svetišta Domagoj Matošević, dekan Velikogoričko-odranski Đuro Sabolek, župnik Norbert Ivan Koprivec i kapelan Luka Brešić, vlč. Stjepan Tenšek iz Ščitarjeva te fra Ivan Malić.

-Znam da su vaše noge otežale, da ste umorni, ali i da je to onaj lijepi dragocjeni umor koji u sebi krije unutarnju ispunjenost i zadovoljstvo, i na čudesni način nas osvježava i čini novima. To je umor kojime znamo da smo učinili nešto dobro, plemenito, nešto što može biti neobično, ali ispunja našu dušu i preobražava naše živote i svakodnevicu. To je vaše hodočašće, vaša žrtva koju ste napravili iz srca, iz ljubavi i slobode i zahvalnosti, koju neki od vas čine već 27 godina u spomen na molitvu da vaš grad bude očuvan u velikosrpskoj agresiji od nevolja, od zla. Došli ste 27 godina nakon toga sa zahvalnošću za taj trenutak i dar slobode, ali isto tako i danas nam Gospodin progovara, Marija nas privlači u drugim životnim situacijama u kojima tražimo njen zagovor i blizinu-kazao je na početku svog obraćanja hodočasnicima vlč. Željko Tanjić.

Njegova propovijed dotakla se prispodobe o talentima koja se čitala iz Evanđelja na ovom misnom slavlju te upozorio hodočasnike kako svatko ima neki dar ili talent.

 -Braćo i sestre, svatko od nas je primio neki dar i talent, to trebamo znati i vjerovati, nema nikoga među nama da nema neki dar ili talent. Možemo se pitati koji je najveći dar? Primljeni život! Mi smo dar, jedni drugima. Evanđelje nas poziva da razmislimo kako živimo život koji nam je darovan, na razini smisla i znakovitosti. Što sam učinio sa svojim životom? Bog ne traži da se uspoređujemo s drugima nego da vidimo da je svatko od nas dar za sebe, za obitelj, za druge i traži da ga koristimo, da ga ne zakopamo, da ga ne upropastimo, da ne ispadne da smo primili dar, a nismo ništa s njime učinili. To vrijedi za sve nas, svatko ima dar bez obzira na to što imamo, koje škole smo završili, čime se bavili...sluga koji je najmanje dobio, sakrio je novac, i nama se nekad čini da je drugi dobio puno više od nas i da trebamo ljubomorno čuvati svoj dar. Ali onda ne samo da to skrivamo od drugih, ne samo da postajemo zavidni drugima, nego postajemo nesposobni za život-upozorio je vlč. Tanjić i za kraj pojasnio okupljenim Velikogoričanima kako nas Evanđelje poziva na rizik.

-To nije rizik ekonomskog ulaganja, to je temeljni rizik spremnosti prihvaćanja života s Bogom sa sobom i bližnjim. Zato Isus na kraju današnjeg evanđelja kaže "...onome tko ima, još će se dati, onaj koji nema oduzet će se i to malo...2-to govori o daru života, tko je svjestan rizika, koji ulaže, dobit će više, a onaj koji će se bojati, koji će to zakopati izgubit će i to. Bog želi da budemo odgovorni i vjerni, traži da budemo mudri poput Marije, ona je primila neizmjerni dar, znala ga je živjeti i nositi, tako nas i ovaj naš susret poziva da riskiramo ispunjeni mudrošću i talentima koje nam je Bog dao-zaključio je homiliju vlč. Tanjić.

Da je sa svime zadovoljan kako je proteklo hodočašće potvrdio nam je i vlč. Norbert Ivan Koprivec koji se naposljetku i zahvalio svim hodočasnicima i onima koji su pomogli u organizaciji puta.

- Na kraju je preostalo zahvaliti dragom Bogu za još jedno hodočašće, hvala Majci Božjoj kojoj uvijek rado hodočastimo u ovo svetište. Hvala i vlč. Domagoju Matoševiću rektoru svetišta i njegovim suradnicima, Gradu Velikoj gorici na pomoći i svim župljanima Ščitarjeva koji su nas dočekali s puno ljubavi i priredili doručak za hodočasnike. Hvala i Hrvatskoj policiji, autocestama, subraći svećenicima, svim redarima, ministrantima, vozačima, hitnoj službi koji su nas pratili na ovom 27. zavjetnom hodočašća i blagopokojnom vlč. Frkinu koji je otpočeo ovo hodočašće. Ovime želimo moliti za našu domovinu, naše obitelji i svećenička zvanja, neka vas hodočašće učvrsti u vjeri, a Marija budi uvijek uzor i pomoćnica-poručio je na kraju vlč. Norbert Ivan Koprivec.

Nakon blagoslova nabožnih predmeta uslijedila je i oproštajna procesija te povratak kući umornih nogu i okrijepljene duše.

Više fotografija pogledajte OVDJE.