Na načelima Azene danas stvaraju Školu odbojke Gorica

Prije četiri godine, u Velikoj Gorici pokrenuta je Škola odbojke Gorica. Glavni protagonisti te priče su Katarina Ćosić, Diana Breko i Zrinka Petrović koje mladim naraštajima žele ponuditi kvalitetan rad, isti onakav kakav je i njima prije dvadeset godina bio omogućen u Azeni, kada se u našem gradu i zakotrljala odbojkaška priča koja je, eto, dobila svoj nastavak s nekim novim licima u naslovnim ulogama.

Prije punih dvadeset godina u Velikoj Gorici započelo je stvaranje jedne lijepe odbojkaške priče. Pokojni Antun Azenić- Deda krenuo je u projekt stvaranja odbojkaškog giganta. Azena je bila i ostala njegov san. I prije negoli je Hrvatska ušla u Europu, Europa je došla u Veliku Goricu. Naslov prvaka nije dočekao, no brojne igračice ponikle upravo u Velikoj Gorici trajno su sjećanje na te dane ponosa i slave kada je odbojka bila gorička svakodnevica. Danas su se stvari malo promijenile, no sjećanja na te slavne dane ne blijede.

Sve je krenulo iz školskih klubova

Početak je bila školska ekipa Osnovne škole Eugena Kumičića, iz koje je kasnije izrasla Azena. Tih početaka jako se dobro sjećaju Diana Breko (ex Reščić) i Katarina Ćosić (ex Brnada) koje su kao desetogodišnje djevojčice iz školske odbojkaške sekcije postale članicama prve Azenine generacije koja je strelovitom brzinom napredovala do najviše lige.

-Pokojni Deda i njegova kćer Snježana pokupili su djecu iz školskih klupa. Ja sam bila treći razred kada sam krenula u odbojkašku sekciju. Prednost je bila što je dopredsjednik kluba bio Stjepan Puškar koji je bio ravnatelj, tako da smo imali dosta termina u dvorani za treniranje- prisjetila se početaka Katarina Ćosić.

Prva osvojena natjecanja Azeninih igračica bila su zapravo školska natjecanja na državnoj razini. Osnovna škola Eugena Kumičića u početku, a kasnije Ekonomska škola Velika Gorica, bile su neprikosnovene na tlu Hrvatske. U svemu tome veliku ulogu imala je struka pod vodstvom legendarnog Vladimira Brace Jankovića koju je pokojni Azenić okupio u Azeni.

-Kako smo mi učili odbojku, tako je Snježana Ušić pekla svoj trenerski zanat. Cijela ta priča bila je uspješna upravo jer je krenula od djece- nastavila je Katarina, dok je njena kuma Diana tek kratko nadodala:
„Deda vam se nikad nije petljao u posao. To se danas rijetko viđa, on je financirao, organizirao, podupirao i dovodio, ali se nikada nije petljao u posao trenera“.

Rivalstvo s Mladosti

Rad i samo rad vodio je te djevojčice iz školskih klupa prema vrhu. Prva liga je nakon nekoliko godina postala stvarnost, no naslov državnih prvakinja, nažalost, nikad nije sletio u Veliku Goricu. Šansi je bilo, no tih je godina Mladost ipak bila nepobjediva.

-Od samog početka mi smo imali rivalstvo s Mladosti jer smo prošli sve te mlađe kategorije. Imali smo sustav rada kakav na području županije tada nitko nije imao, a uz to smo osvajali i mlađekadetske, kadetske te juniorske naslove- uključila se u razgovor Diana Breko, čijih se igara i danas svi rado sjećaju.

Upravo je ona, uz Sennu Ušić, bila najbolji klupski produkt, iako je Azena izbacila još mnoštvo sjajnih igračica.

-Ja se najviše sjećam tih iskrenih odnosa. Nas se tada učilo sportskom ponašanju i kulturi. Prve dresove koje smo dobile bili su zapravo nogometni dresovi koji je meni i danas velik- kaže nam Diana i nastavlja.

„Kad bi vas Braco u ono vrijeme pogledao, sve bi ti bilo jasno. Imao si respekt prema tom treneru. Ono što mi i danas prvo padne na pamet kad se kaže Azena je odlazak Brace s treninga i naš plač. Nismo plakali zato što nam se plakalo, nego zato što smo svi skupa živjeli za tu odbojku“.

Djeca grada

To je samo jedna od brojnih anegdota iz tih, gledajući danas, romantičarskih vremena koja teško da se mogu ponoviti. Zanos i elan rastao je iz dana u dan, a Azena i njezine igračice postajale su sve opasnije. Osjećala se pred velike utakmice i ona pozitivna euforija koje, nažalost, danas više nema. Puna Srednjoškolska dvorana i organizirani odlasci navijača na susrete na Savu protiv Mladosti mnogima ostaju u sjećanju kao trajna slika (između ostalih, i samom potpisniku ovih redaka, op.a.). Nažalost, preko Mladosti se tada nije moglo.

-Mi smo bili djeca grada te smo se svi međusobno znali- priča nam dalje Didi koju je put kasnije iz Azene odveo u Mladost i Rijeku, da bi karijeru na kraju ipak zaključila u dresu Azene s kojom je 2013. godine osvojila drugo mjesto u Kupu i prvenstvu Hrvatske.

Škola odbojke Gorica novi odbojkaški početak

Iako njih dvije danas nemaju nikakav doticaj s Azenom, i dalje koliko im to dopuštaju obaveze prate što se događa s klubom njihove mladosti u kojem su im usađene osnovne životne vrijednosti.

-Naši su roditelji tada imali puno povjerenje u cijelo vodstvo Azene. To je jako bitno, jer ako ti nekome daješ svoje dijete, moraš imati povjerenje u ljude iz kluba. Upravo tako i mi danas pokušavamo raditi u Školi odbojke Gorica- priča nam Katarina koja je cijelu ovu priču zajedno s Dianom Breko i Zrinkom Petrović pokrenula prije četiri godine, da bi im se s vremenom pridružili Diana Prevolnik, Nina Humić i, blaženi među damama, Jurica Antić.

Glavni okidač za ulazak u cijelu ovu priču koja počiva na Azeninim načelima bila je ljubav prema odbojci koju žele prenijeti na mlađe generacije. Da su na dobrom putu, pokazuje i brojka od stotinjak djece koja su uključena u rad.

-Potvrda našem radu je to što naše članstvo raste iz dana u dan. Sustavno nas zovu roditelji, a otvaraju nam se i mnoga vrata. Trenutno radimo na četiri škole, a vjerujem kako na jesen ulazimo i u još neku od škola. Grad i Zajednica športskih udruga podržavaju ovaj projekt, a to znači da smo na pravom putu- kaže nam Katarina Ćosić koja je bila prvi domaći trener u Azeni nakon Snježane Ušić koja je radila s mlađim kategorijama.

Upravo na tim zdravim temeljima grade svoju viziju kluba u kojem žele napredovati zajedno s djecom. S takvim razmišljanjima i stavovima dobile su punu podršku bivših suigračica Azene koje su ih podržale na nedavnom memorijalnom turniru u Dedinu čast. Kažu kako im to puno znači, kao i podrška struke na čelu s Bracom Jankovićem. Trenutno su im sve misli usmjerene na što kvalitetniji i stručniji rad s mladima, a sutra, tko zna. Možda ih jednog dana ponovno vidimo i na prvoligaškim parketima, ali ovoga puta u onoj drugoj, trenerskoj ulozi. Svi preduvjeti za to postoje.