Na teniskim terenima ponovno je vrlo živo

Prije pet godina, s radom u Velikoj Gorici započeo je Teniskim klub iTeam koji je nastao na povijesti Teniskog kluba Brcko s kojim je trener Robert Kardum postizao značajne rezultate na državnom, pa i na međunarodnom nivou. Najveći uspjeh tada malog kluba iz Rakarja bio je momčadski naslov do 14 godina, 2007. godine, a mnoge danas uspješne mlade osobe poput Ivana Levara, Dore Vajdić, Ive Bago, Leje Sambolić prve su teniske korake napravile upravo na terenima u Rakarju.

-Današnji Teniski klub iTeam nastao je iz škole tenisa koju je tada pohađalo četrdesetak djece, da bi danas klub imao 130 djece koja konstantno treniraju- započeo je razgovor trener Miha Troha, koji je ponosan na sve klupske rezultate koji rastu iz godine u godinu.

Uz njega, za novi procvat tenisa u Velikoj Gorici itekako su zaslužni i ostali treneri; Robert Kardum, Robert Tomašević, Eva Pešić, Ivan Levar i Roberto Mioković, dok je za kondicijski dio pripreme mladih tenisaša zadužen Goran Troha. Teniski tereni kod Srednje škole novi su dom velikogoričkih tenisača, a dolaskom na novu adresu započela je i provedba mnogih drugih projekata.



-Naša je želja bila sustavno i široko razvijanje tenisa. Mi smo htjeli da tenis bude dostupan svima te da se za njega pročuje na svim razinama, a ne da bude na marginama. U svemu tome smo uspjeli, a ono što je nama najbitnije je širenje baze mladih igrača- nastavio je Troha.

Najbitniji projekt na kojem sve počiva upravo je tenis u školama koji se održava tijekom zimskih praznika, a završava prvenstvom škola u mini tenisu na kojem se okupi preko 250 mališana. I dok se za najmlađe organizira ovakav vid bavljenja sportom, za seniore koji se rekreativno bave tenisom klub organizira Velikogoričku tenis ligu, a uz to, klub je bio i domaćin mnogobrojnih turnira Hrvatskog teniskog saveza.



Dolazi nova plejada igrača i igračica

Od 2011. godine pa do danas organizacijska, ali i rezultatska ljestvica svake je godine podizana. Sve to urodilo je plodom, pa tako danas u klubu stasa jedna nova plejada igrača i igračica koja bi trebala krenuti stopama Dore Vajdić, Ive Bago, Ivana Levara i mnogih drugih.

-Danas treba izdvojiti Paulu Lukanić koja je nekoliko puta osvajala turnire Hrvatskog teniskog saveza, dok iz ove mlađe garde treba izdvojiti Ela Mariju Tomašević i Luciju Tomašević koje su pokazale veliku volju za radom- kaže nam Miha, koji ovih ljetnih dana ima pune ruke posla, jer osim turnira HTS-a koji su se održavali u Velikoj Gorici, klub je ponovno za sve velikogoričke osnovnoškolce organizirao i ljeto na teniskim terenima.



Sve ono što je klupsko vodstvo radilo tijekom proteklih godina u 2016. doživljava svoj vrhunac. Sve to zalog je klupskom vodstvu za još boljom i uspješnijom budućnošću, jer svi ti potezi danas se pokazuju kao pun pogodak.

-Budućnost nam je jako dobra jer imamo jako veliku bazu djece. Svi oni stasat će u tenisače koji će se boriti na hrvatskom touru u juniorskoj konkurenciji, a hoće li netko od njih postati ATP ili WTA igrač, teško je sada reći. No, uz dobru podršku i logistiku nije niti to isključeno- priča nam dalje Miha.

Planova ima još

Uz daljnje okupljanje djece, u klupskim planovima za naredno razdoblje je i okupljanje ljudi svih ostalih dobnih skupina za koje bi se organizirale rekreativne lige i turniri, kako bi se upravo tim ljudima još više približio tenis. Međutim, u svemu tome malo ih „koče“ infrastrukturni uvjeti jer je zimska sezona na teniskim terenima kod Srednje škole ograničena, budući da je natkriven tek jedan teren, a za odvijanje svih željenih aktivnosti potrebna su im najmanje još dva takva terena. Zbog toga, dio trenažnih procesa tijekom zime Velikogoričani obavljaju u Zagrebu i Klari.

-Snalazimo se na razne načine. Lakše bi nam bilo kada bi uspjeli organizirati barem još jedan natkriveni tereni- iskreno će za kraj Troha.

Hoće li se taj cilj ostvariti već ove zime? Malo preteško pitanje, no gledajući što i kako ta mlada ekipa radi u posljednjih pet godina, nije isključeno. A do tada, oni će se i dalje snalazati i dokazivati jer rad je jedino mjerilo koje će kad - tad netko prepoznati.

Članak je objavljen u tiskanom izdanju VGdanas novina broj 93