SPORTSKI VREMEPLOV VGDANAS: Nismo propustili niti jedan uspjeh naših sportaša

Sport je uvijek zauzimao važno mjesto u životu naše redakcije, najprije kroz izvještaje na portalu, a kasnije i kroz novinsko izdanje. Kroz ovih sedam godina, prateći samo taj segment sportskog života, u VGdanas su učinjeni znatni pomaci prema naprijed. Iz godine u godinu podizani su standardi rada,  pa tako VGdanas nastoji biti prisutan na gotovo svim sportskim borilištima. A kako smo rasli mi, tako su i rezultati naših sportaša bivali sve bolji. Sve te uspjehe zabilježili smo kroz izvještaje, reportaže i intervjue upravo sa sportašima i sportašicama koji su svoju radost zbog postignutih rezultata uvijek odlučili podijeliti i s nama. Hvala vam svima na tome!

I dok spram društva i politike često znamo uputiti i pokoju ružnu riječ, prema sportašima, onima koji nam svojim rezultatima pobuđuju nadu u bolje sutra, to činimo vrlo rijetko. Usudio bih se se reći nikada, jer ovo je sport, a u njemu se jednako i pobjeđuje i gubi. Iako nam porazi teško padaju, u proteklom su nam razdoblju sportski stupci ipak više bili obojeni pobjedničkim tonovima. Radovali smo se s našim sportašima koji su osvajali olimpijske i paraolimpijske medalje, bilo je u tom razdoblju i svjetskih te europskih uspjeha, baš kao i mnogih pobjeda na nacionalnoj razini. Pisali smo tako o državnim prvacima u pojedinačnim i ekipnim sportovima, ali i o ulascima naših klubova u najviše rangove natjecanja. Svaki od tih uspjeha bio je vrijedan pažnje i vrijedilo ga je zabilježiti.

Takav smjer nastojat ćemo zadržati i u narednim vremenima, jer ono što se ne zapiše, kao da se i nije dogodilo. Želeći se prisjetiti svih tih uspjeha donosimo kratko prisjećanje na iste. Ako nam je možda u svim ovim rezultatima nešto i promaklo, vjerujte, nije bilo namjerno.

Giovanni Cernogoraz olimpijski pobjednik 

Sportski pregled započet ću uspjehom Giovannija Cernogorza na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine. Rezultat Giovannija Cernogorza zlatnim će slovima ostati upisan u velikogoričke sportske anale. Tog 6. kolovoza, tadašnji član Gorda dosanjao je svoj san osvajanjem zlatne olimpijske medalje. U finalu nitko nije gađao poput Cernogorza. Uključujući raspucavanje, znači 31 opaljeni metak, naš je junak iz Novigrada promašio samo jednu jedinu metu. Bilo je to pucanje iz snova. Pucanje za olimpijsko zlato kojem je u najvećoj mjeri „kumovao“ Davor Gmižić, najzaslužniji za njegov dolazak u Veliku Goricu i Streljačko društvo Gord s kojim je pokorio kako nacionalne, tako i mnogo šire razmjere, jer ne smiju se zaboraviti niti njegovi europski uspjesi.



Ovog je ljeta europske uspjehe potpisao još jedan Gordovac, Kristijan Kancelar, koji se okitio europskim naslovom u ekipnoj konkurenciji, dok je Saša Sedam (SK Turopolje) 2013. godine bio dio reprezentacije koja je na Svjetskom prvenstvu osvojila brončano odličje. Uspjesi naših strijelaca na domaćoj se sceni već podrazumijevaju te tijekom ovih godina nisu izostali, što s pravom streljaštvu daje epitet najtrofejnijeg turopoljskog sporta, ma što neki i dalje mislili o tome.

Brojni borilački uspjesi

Već godinama borilački sportovi drže primat na domaćoj sceni. Karate, taekwondo, judo te boks itekako proširuju sportsku lepezu Velike Gorice. Upravo su rezultati ovih sportaša najzaslužniji i za pokretanje jedinstvene manifestacije u Hrvatskoj, „Noći borilačkih sportova“, na kojoj se naši borci iznova dokazuju svojim širokim poznavanjem borilačkih vještina koje ih svrstavaju u hrvatski, ali posljednjih godina i svjetski, vrh.

Početak međunarodnih uspjeha seže u kraj kolovoza 2013. godine, kada se Natalia Lovrić na Europskom kadetskom taekwondo prvenstvu okitila titulom europske viceprvakinje osvojivši srebrno odličje. Iste godine uslijedio je i uspjeh karatistice Ines Grdenić koja osvaja broncu na Svjetskom kadetskom prvenstvu u Guadalajari (2013.), da bi u sljedeće dvije godine na Europskim prvenstvima u Lisabonu i Zürichu osvojila srebrno te brončano odličje.



Njezinim su stopama pak ove godine krenuli Kristijan Obrazović i Igor Vrban koji su na prvenstvu Starog kontinenta na Cipru osvojili svoja prva europska odličja; Obrazović srebro, a Vrban broncu.

Ekipne uspjehe svih ovih godina nižu i judaši Pinkyja koji u svojim redovima svake godine imaju i po nekoliko državnih prvaka, a u stopu ih prate i u Taekwondo klubu Velika Gorica gdje pod paskom Igora Matića stasaju neke nove „klinke“. Jedna od njih, Kristina Čerina, na nedavnom Svjetskom prvenstvu osvaja brončano odličje. Boksači kao da su umirovljenjem Vedrana Perekovića te odlascima Ivice Bačurina i Ivana Njegača u profi vode malo posustali. No, Stjepan Bačurin se ne predaje, stvara novu plejadu mladih boksača s kojima se nada ponovnom napadu na državne naslove.

Gašenje Radnika i nastajanje HNK Gorice

Baš u vrijeme pokretanja VGdanas, jedna od perjanica velikogoričkog sporta brojala je svoje posljednje dane. Nogometni klub Radnik je u ljeto 2009. godine nakon 64 godine postojanja i djelovanja preko noći otišao u ropotarnicu povijesti. Srećom, Ivan Mišerić- Pevi, uz svesrdnu pomoć Aleksandra Božića, nije dozvolio da se bogata povijest najpoznatijeg velikogoričkog sportskog kolektiva tek tako zaboravi te je nakon višegodišnjeg rada početkom ove godine izdao monografiju o Radniku koja nam ostaje kao svjedok na te dane ponosa i slave.

Za Radnikova sljedbenika predodređena je HNK Gorica koja je nastala pod krinkom fuzije NK Poleta i NK Gorice VM, a novi se klub danas s uspjehom natječe u 2. HNL. Bila je Gorica 2011. godine jedno kraće vrijeme i među prvoligašima, no odlukom HNS-a uskraćeno joj je igranje Prve lige, dok se u sezoni 2014./2015. također maštalo o 1. HNL u koju se na kraju nije ušlo. Izostao je onaj rezulatski dio.



Ostatak turopoljske karavane živi pomalo u sjeni goričkog drugoligaša. Usprkos svim problemima koji ih tište, klubovi s periferije se ne daju te i dalje egzistiraju na ponos svojih mještana koji s vremena na vrijeme imaju i razloga za ono pravo veselje prelaskom njihova kluba u viši rang natjecanja.

Prvoligaški sport

U svim tim uspjesima nismo zaboravili niti promociju naših klubova u najviše rangove natjecanja. Baš u ljeto 2009. godine, u Velikoj Gorici udareni su temelji za povratak rukometaša među elitu. Samo godinu dana ranije, HRK Gorica bila je na koljenima; štrajkovi i odlasci igrači doveli su do ispadanja iz Prve lige. I baš u tom trenutku klub preuzima ekipa okupljena oko predsjednika Nevena Karasa, koja započinje sa slaganjem kockica koje su dovele do novog ulaska Goričana u Premijer ligu 2010. godine. U Premijer ligi rukometaši s uspjehom igraju i danas, a tko zna, možda ćemo ih, ukoliko se poslože i neke druge stvari, (mislim na financije, op.a.) uskoro pratiti i u Ligi za prvaka koja im je posljednjih godina nadohvat ruke. Mislim da je ona ove sezone nikad bliža.



Treću sezonu među prvoligašima su košarkaši Gorice. Nakon sezona lutanja između Druge i Treće lige, na mjesto trenera u klub 2011. godine dolazi klupska legenda Zvonimir Kovačević koji je najzaslužniji za proboj goričke košarke u elitu i pokretanje kluba koji je taj presudan korak učinio u sezoni 2013./2014.. Nažalost, za Kovačevića danas nema mjesta u klubu, no to je, izgleda, bolest našeg društva koje se preko noći odriče upravo takvih ljudi koji mogu itekako pomoći u daljnjem razvoju.



Dvije sezone među prvoligašima proveli su i odbojkaši Gorice, koji su se ovog ljeta, pritisnuti financijskom neimaštinom, samovoljno spustili u ligu niže, točno u trenutku dok su nam usta puna govorkanja kako smo Grad sporta. Nažalost, o danima ponosa i slave još jednog sportskog brenda u Velikoj Gorici, Azeni, danas možemo samo pričati sa sjetom. Posljednji uspjesi datiraju iz sezone 2012./2013. kada su Azenašice bile doprvakinje Hrvatske i druge u Kupu iza tada neprikosnovene Rijeke. Današnja realnost je borba za goli život, a predsjednik kluba Aleksandar Božić nada se ponovnoj klupskoj revitalizaciji i vraćanju na te pobjedničke staze, kojima krugove neumorno niže Dino Bošnjak sanjajući svoj nastup na najvećoj svjetskoj smotri, Olimpijskim igrama. Rio je gledao na TV-u, no Tokio za četiri godine pravo je vrijeme i mjesto za konačnu potvrdu kvalitete, koja je neosporno na njegovoj strani.

Ovo je samo djelić sportskih uspjeha o kojima se može još štošta napisati. Uspjesi rukometašica Udarnika, kuglača Radnika, velikogoričkih stolnotenisača i mladih nada iTeama također su našli svoje mjesto u VGdanas, kao i naši „brzi i žestoki“ dečki koji svakog ljeta svojim limenim ljubimcima iznova osvajaju pehare. Svi mi nadamo se da će tako biti dalje te da ćemo u narednih 100 brojeva pisati o još boljim rezultatima i uspjesima naših sportaša. Budu li rezultati kao i do sada, nećemo se žaliti.

Sport s invaliditetom krenuo je iz Velike Gorice
2009. godina specifična je iz još jednog razloga, jer baš se prije sedam godina u našem gradu počeo razvijati sport osoba s invaliditetom. Pokretač cijele priče bio je Darko Matić koji je sve do rujna ove godine bio i predsjednik Sportskog saveza osoba s invaliditetom grada Velike Gorice, gdje ga je naslijedila paraolimpijka Mirjana Lučić koja je stolnoteniski dio turnira u Riju okončala na petom mjestu. No, zato nam je velike osmijehe na lica izmamio Velimir Šandor osvojivši prvo paraolimpijsko odličje za naš grad. Bronca je tu, a Velimir, borac i radnik kakav je, već sada najavljuje nove pobjede, ali i medalje, jer želja mu je broncu iz Rija zamijeniti nekom sjajnijom medaljom u Tokiju 2020. godine.

Članak je objavljen u tiskanom izdanju VGdanas novina broj 100